Rudolf Pavleković Povratak iz prošlosti

Rudolf Pavleković

POVRATAK IZ PROŠLOSTI

MITOVI I LEGENDE

PREŠUĆENE PRAPOVIJESTNE SPOZNAJE

Ptolomejeva karta svijeta

Kroz čitavo to vrijeme naša Croatia, je bila centar želja: sa istoka od male Raške nukleusa današnje Srbije, Bugarske za vrijeme Simeona, sjeverno od Ugra i Germana, koji su svojom lukavošću na prijevarui silu pregazili staro Hrvatsko plemstvo. Zatim od Mletka i kasnije Talijana, pa do današnjih pretenzija Srbije, Slovenije, Bosne i Crne gore, na djeliće naše Domovine. Ali to nije nikad bio problem Hrvatima. Kad je trebalo svi smo kao jedan. Naš najveći problem je onaj sve jal, onaj koji nas izjeda iznutra, a kojega neprijatelji Hrvata najviše koriste za razbijanje.

Ferdo pl. Šišiš, 1914 godine piše:

Ono što je štampano ne mora podjedno da bude još i istinito. Čuvaj se odvisnosti od mrtvih slova i nastoji da sam stječeš svoje uvjerenje i sud. Stavi se nad, a ne pod slova. 

Dalje treba dobro da utuviš: u znanosti nema suverena, ona je neke vrste republika. Samo i jedino istina je autoritet, a to nije nipošto nečije mnijenje, pogotovo pak domišljavanje ili kombiniranje. U politici može se desiti, da netko, ma budi s kojega stranačkoga razloga, zatvori oči pred historijskom istinom, ali u znanosti toga ne smije i ne može nikad da bude. Stoga drž' se onoga, što reče cambridgeski profesor Acton: »Ne vjeruj dok nisi sam istražio, nastoji da tvoji sudovi budu baš tvoji osobni, te se ne boj oprječnosti u mišljenju i suđenju s drugima«. Historik treba da bude i značajan čovjek. Dakako, studij sam još ga ne stvara. Tko pak nema smjelosti uvjerenja, taj niti je značaj, niti historik. I tvrđa kula historičkog rasuđivanja opet jest strogo shvaćanje o dužnostima i savjesti. To shvaćanje oštri osjećaj istinoljublja i pravednosti, a to su temelji historičke znanosti. 

Ne studiraj samo glavom, već i srcem; »fakta su u knjigama, a ključ u srcu«, kaže čuveni Ivan Müller. Pored toga nemoj da ti ma tko bio imponira (lozinkama (Schlagwort), a nemoj se ni sam njima služiti. Tko hoće silom da bude duhovit, redovno nije. Bilo je vrijeme kad su historijom vladale lozinke i pseudopatriotske fraze, no to se preživjelo. Nastoji da sebi stičeš što općenitije i što šire poglede; tek onda će detalji tebi postati razumljivi. Proučavaj historiju, dašto u prvom redu svoga naroda, kao rodoljub. Patriotizam pomaže studij : sanctus amor patriae dat animum! Ne nemoj da budeš šovinista, jer šovinizam zasljepljuje i čini čovjeka nepravednim. Stavljaj i na sama sebe samo savjesne zahtjeve. Promisli da je dandanas historijska naobrazba ojačanjem narodne političke svijesti i interesa za javni život od veće znamenitosti, pa da je baš historija ona znanost, 

koja je najpotrebnija općoj naobrazbi. Ni jesu pretjerane riječi nekoga Nijemca, koji reče: kao što je nekoć sav život bio protkan teologijom, pa filozofijom, tako je danas historijom. Ne stegni studij tvoj isključivo na historiju i njene pomoćne discipline, nego uđi malo i u polje susjednih i srodnih joj nauka, kao što su državno pravo, slavistika, historija literature, te nastoji da bar osnovnim njihovim rezultatima proširiš tvoje znanje. 

Nastavak slijedi ...
Rudolf Pavleković POVRATAK IZ PROŠLOSTI  - nastavak br.2 -
Felicijanova poveljea
    Mitovi i legende, prešućene prapovijesne spoznaje

1      PRAPOVIJEST ZAGREBA I HRVATSKE

Poziv na putovanje od 11000 godina, kojim pozivam na put i tebe dragi čitatelju. Evo počinjem od zamolbe župnika Zlatka Golubića, bivšeg župnika Župe Svetog Šimuna i Jude Tadeja, dekana Remetskog Dekanata, da istražim povijesne činjenice Župe.

Zahvaljujem istraživaćima gosp. prof. dr. sc. Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa, gosp. M. Marčinku, prof. Domić Kunić, gosp. profesoru Majerovu sa Petrogradskog universiteta, Rusija, gosp. Lovriću, ali i hvala Dominiku Mandiću, Universitet New York, Mladenu Lojkić inžinjeru, kao gospodi Polibiju, Eshilu, Aristotenu, Herodijanu, Herodotu, Plinije st., Strabonu, Lucijusu Curtisu, a posebno Ptolomeju iz Aleksandrije, Egipat,  te gospodinu Josipu Jankoviću, gospodinu Tihomiru Mikuliću, Ivanu Bojničiću – Kninskom, Ivanu Krstitelju Tkalčiću, Emiliju Lasowskom i Ivanu  pl. Kukuljević Sakcinskom, Gospodinu Klaiću i  gospodinu Stjepanu Antoljaku. Ispričavam se svima koje nisam spomenuo, mnogim drugim našim i stranim autorima.

Sa gospodinom prof. Puškaš Mladenom koji nas je moju žalost prerano napustio, istraživao sam od 1971 -1980 godine  lokaciju na brdu Gradićek u Zagrebu, Podsljeme, Markuševec, Zagreb, no tek kasnije, 2013 godine sam identificirao to mjesto prema detalju iz Felicijanove povelje i starih dostupnih mapa i karata, čijom digitalnom obradom sam i došao do točne lokacije.

Velika me radost obuze kad shvatih da sam na vrlo važnom mjestu prahrvatske povijesti.

Svakako su interesantni podaci iz Codex Diplomaticus, koji su ostali sačuvani kroz silna stoljeća prošlih vremena. Proučavao sam Theme Dalmacije, obiteljsku povijest hrvatskih kraljeva, ali i poznatijih obitelji Kotromanić i Šubić, te njihovo povezivanje. Proučavao sam Gottschalkove zapise sa dvora Trpimirovića, opise osvajanja Hrvatske od Rimljana, Bugara, Mađara – Ugra, Njemačkih plemićkih obitelji (Herman celjski i dr.) Pronašao sam i podatke o Hrvatsko – Bosanskom kraljevstvu Kotromanića. Točnije rečeno Hrvatsko kraljevstvo nakon ugarskih osvajanja dijela Hrvatske od Une i Save na sjever. Zatim sam se susreo sa teškim porazima Gota, Huna i Avara na Dunavskim ravnicama itd.

Krenimo u prošlost

Istraživajem povjesnih zapisa župe Svetošimunske, naišao sam na Felicijanovu povelju, povelju o osnivanju Zagrebačke biskupije. Osnutak Zagreba se pripisuje mađarskom kralju Kolomanu, koji šalje biskupa Duha osnivati Zagrebačku Biskupiju opisano u Felicijanovoj povelji koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu. Povelja je sastavljena od nekoliko starijih dokumenata a objavljena za vrijeme kralja Ladislava.

U povelji kanonika Felicijana, 1102 godine,  među ostalim piše:

„U ime oca i sina i Duha svetoga amen. Naš dobri kralj  Koloman šalje onoga časnoga biskupa Duha, časnog i poštenog čovjeka, neka u Zagrebu privede dragom Bogu one nevjernike. U tu svrhu kralj mu daruje: „ jedan posjed sa šumom dubravom i ribnjakom, a koji je dio Župe Svetošimunske “. Ovim potezom Ladislav želi učvrstiti svoju vlast nad okupiranom Hrvatskom, što se kasnije lijepo može raspoznati u tome da su kanonici i biskupi Biskupije Zagrebačke redom bili stranci – Ugri.

Nastaviti će se

Rudolf Pavleković POVRATAK IZ PROŠLOSTI - nastavak br.3 -
ARIANA
Mitovi i legende, prešućene prapovijesne spoznaje

XARASWAITI - HARASWAITI, tek 2008 godine prevedeno pravilno HARAVATI ( iz Indijske Rigvede -svete knjige) narod koji je živio uz moćnu rijeku Haravaiti, (koja je presušila, nakon otapanja ledenjaka na Himalaji), HARAWATI, HOROVATI, CIVILIZACIJA HARAPPA – Haryu, Prodor Arijanizma.

Engleski stručnjaci su uz pomoć Indijskih ekipa preveli krivo slovo X slično engleskom iks ili S, dočim je kasnije pravlno prevedeno u X = H ( kao u grčkom starom pismu)

Z. Eiler, K. Elst, M. Witzel, «Sarasvati. Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat». In Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Vidi također: Lupic, J., Arachosia and the origin of the name Hrvat. Croatia - historical overview, August 99, Internet. 1999; Sdrinias, D. et al.; Traces of the Croatian name. Deja news, August 96, Internet. 1996:  

U Indijskim vedama, zapisane su prve riječi imena Haravati prije 11000 godina, a tek nedavno isčitana su poglavlja o Bogu Višnjem, Bogu Krišni, Arijanskom kraljeviću – njihovom razgovoru. Prvi Arijski narod Haravati uz rijeku Haravaiti (o tome u nastavku) a tek nedavno se u  učenom tekstu iz Indijskih Rig veda, spominju Hrvati i njihov jezik kao Hurrvuhe, u zemlji Ariani. 

 Značenje riječi Aryan: = sunčan,  plemenit, od Boga,

 Harvat = prijatelj Božji

Ime našeg otoka Hvara znači sunce, sunčan, Helios (tako ga zove i Homer u Ilijadi), od sunca. Kako početi pisati ovaj niz, nego kako ide.

Prvi spomen ovog imena 9000 – 3000 BC (prije Krista) u Indijskom epu Rigveda,  spominje se jedan narod koji živi između Babilonske Ninive i Indijskog zapadnog kraljestva,  prodire sa sjeverozapada i živi u  Arijani, dakle arijanci, danas uz granicu Pakistana i Indije. Poznati još kao vrlo visoki, plavi, plemeniti, dobro građeni, za boj posebno izučeni narod imena Harawati, koji dolaze u bitku na svojim letećim konjima i borbenim kolima.

S obzirom na vremensko razdoblje, uistinu je interesantan opis za aryansku vojsku, oklopljenu sa bijelim štitovima i zlatnim šljemovima na svojim borbenim kolima i (letećim) konjima, tako opisuje Rig veda prodor Arijanizma. No Rig veda, osim bitke 10 kraljeva, nigdje ne spominje nikakovih nasrtaja na druge narode. Posebno u zadnjim godinama engleski stručnjaci se trude taj prodor okarakterizirati kao „genocidan nad muslimanima“. Koje li podvale. Zamjena teza ali i zamjena nekoliko tisuća godina. Tisućljeća kasnije pojavljuju se muslimani. Jedini protivnici te teorije su indijski stručnjaci za ranu povijest.

Tek nedavno u zadnjem deceniju 20 stoljeća, uz napredne satelitske tehnologije, uspjela je identifikacija toka rijeke Haravaiti kroz današnju pustinju Thar u Pakistanu. Već u 18 st. Počela su otkapanja najvećeg grada uz tu rijeku grada Mohenjo daro. Imamo sliku kako je taj grad izgledao u punom cvatu:

nastaviti će se