Piše Zvjezdana Šantek /26.02.2017./
Medvednica, pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih
izvora pitke vode rapidno mijenja svoj izgled. Čak i ljudi koji nisu često imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke
gore uočili su razmjere devastacije šume. Stanovnici svih
podsljemenskih naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno
povećao broj teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz
opustošenih šuma Medvednice i
uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod težinom
tereta koji ti neumorni dizelski divovi odvoze u nepoznato. Taj teret koji zauvijek
odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše oči gledaju,
dio svježih mirisa koje vjetar donosi. Ta stabla su bila dio živog svijeta.
Sada...sada su mrtva drvna građa i nikada
više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i
šumarija tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije
osjećaje i ne poštujući povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta.
Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove
šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se prelijepe jele po vrhu
medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Kažu,
to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose
svoj broj.
Njima su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u
vizure s kojima smo se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak100
godina. Ali, došlo izgleda takvo vrijeme...
pohlepa, profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj,
spremi profit u džep, ostavi pustoš iza sebe. Kada više ovdje ne bude drva za izvoz,ići dalje i opet
krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što
prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume
za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.
Čak se i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina
obnavljale i na način da je tadašnja
šumarija organizirala prijevoz za stanovnike sela koji su htjeli raditi
na sadnji šumskih mladica. Uz dnevnicu.
Jelovečka šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do
Njivica, šume iznad Markuševca, Markuševačke
Trnave i Bidrovca sune prorijeđene,već su neke potpuno posječene. Padine brda
su obrijane, ništa nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već
posječene dobrano je istočkan crvenim točkama. Dakle, nastavlja se sječa.A sve
to u parku prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim
izletnicima i rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na
pretek. Malo se privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se
voćnjaka održava i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti
skloništa i hranu u šikarama bliže naseljenim područjima. Nije ni čudo, one
više nemaju u šumi mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama
Medvednice( po mojem mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to
je devastacija) inspekciji Ministarstva
okoliša te je rečeno da će se navodno
obaviti nadzor nad nekim lokacijama. Možemo se samo nadati da nova uprava
HŠ-a neće raditi na isti način kao
prethodnici.
Fotografije
1.Ovo je fotografija od prošle zime. Hrastovi, borovnice i erike u zajedništvu (2)
2.Nakon nedavne sječe, ista lokacija
3. Ostali su samo panjevi
4.Pogled na šume...
4.Pogled na šume...
5.b. Preostala drva koja čekaju transport
6.Do prošle godine hrastovi, sada ova golet.
7.Put od Bačuna prema Njivicama( fotografije Marijan Špiček)
8.Put nakon šumarije...slika dovoljno govori sama za sebe. (2)
9.Područje Bačuna prewma Njivicama, foto Marijan Špiček
10 Bačun (fotografija Marijan Špiček)






