Naše šume

Piše Zvjezdana Šantek /26.02.2017./

Medvednica, pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih izvora pitke vode rapidno mijenja svoj izgled. Čak i  ljudi koji nisu često  imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke gore uočili su razmjere devastacije šume. Stanovnici svih podsljemenskih naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno povećao broj teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz opustošenih šuma Medvednice  i uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod težinom tereta koji  ti neumorni dizelski divovi  odvoze u nepoznato. Taj teret koji zauvijek odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše oči gledaju, dio svježih mirisa koje vjetar donosi. Ta stabla su bila dio živog svijeta. Sada...sada su mrtva drvna građa i  nikada više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i šumarija tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije osjećaje  i ne poštujući  povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta. Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se prelijepe jele po vrhu medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Kažu, to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose svoj broj.

Njima su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u vizure s  kojima smo  se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak100 godina.  Ali, došlo izgleda takvo vrijeme... pohlepa, profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga  mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj, spremi profit  u džep, ostavi pustoš  iza sebe. Kada više  ovdje ne bude drva za izvoz,ići dalje i opet krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.

Čak se i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina obnavljale i na način da je tadašnja  šumarija organizirala prijevoz za stanovnike sela koji su htjeli raditi na sadnji šumskih mladica. Uz dnevnicu.

Jelovečka šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do Njivica, šume iznad  Markuševca, Markuševačke Trnave i Bidrovca sune prorijeđene,već su neke potpuno posječene. Padine brda su obrijane, ništa nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već posječene dobrano je istočkan crvenim točkama. Dakle, nastavlja se sječa.A sve to u parku prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim izletnicima i rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na pretek. Malo se privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se voćnjaka održava i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti skloništa i hranu u šikarama bliže naseljenim područjima. Nije ni čudo, one više nemaju u šumi mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama Medvednice( po mojem mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to je devastacija)  inspekciji Ministarstva okoliša te je rečeno da će se  navodno obaviti nadzor nad nekim lokacijama. Možemo se samo nadati da nova uprava HŠ-a  neće raditi na isti način kao prethodnici.

Fotografije

1.Ovo je fotografija od prošle zime. Hrastovi, borovnice i erike u zajedništvu (2)

2.Nakon nedavne sječe, ista lokacija

 3. Ostali su samo panjevi

4.Pogled na šume... 

 4.Pogled na šume...

5.b. Preostala drva koja čekaju transport

 6.Do prošle godine hrastovi, sada ova golet.

 7.Put od Bačuna prema Njivicama( fotografije Marijan Špiček)

 8.Put nakon šumarije...slika dovoljno govori sama za sebe. (2)

9.Područje Bačuna prewma Njivicama, foto Marijan Špiček

 10 Bačun  (fotografija Marijan Špiček)