Piše Zvjezdana Šantek /04.05.2016.
Kada bismo zapitali ljude žele li živjeti u urednom ili neurednom okruženju
svi bi se složili oko izbora urednog i oku ugodnog okoliša. To je razlog zašto
uređujemo vrtove, sadimo drveće, cvijeće održavamo travnjake i orezujemo
ukrasno grmlje. Više cvijeća-manje smeća, složit će se svi ljudi stanovali oni
u gradu ili selu.
Imali smo prilike čitati nedavno u vijestima kako je u Omišu policija brzo
reagirala na pokušaj krađe sakupljene odjeće iz kontejnera za tekstil. Tada su
onog Ukrajinca zaglavljenog u metalnom kontejneru morali vaditi van vatrogasci.
Siromah se sam zaglavio ne mogavši se vlastitim snagama iskobeljati van. Odmah
su stigla ne jedna, ne dvoja, već troja policijska vozila da privedu lopove.
Ukrajinci ( otkuda oni u to doba godine tamo uopće?) su se možda ponadali
pronaći kakvu topliju robu da se zaštite od bure… ili su se jednostavno napili
i skrenuli u kvar? Ne zna se, uglavnom, stradao je jedino kontejner koji je
morao biti razrezan hidrauličnim kliještima da bi spasili zaglavljenog. Pokazalo
se da se huliganstvo neće tolerirati i da gradsku imovinu treba čuvati.
U našem kvartu svjedoci smo čestog provaljivanja u spremnike stakla, papira
i plastike. Niti u ostalim gradskim četvrtima nije drugačije. Kako nakon takvih
provala izgleda prostor uz kontejnere, bolje da ne pričamo. Nered i
džumbus. U velikom broju slučaja su krivci sakupljači sekundarnih sirovina koji
bez ikakvog obzira u pola bijela dana ili noći željeznom polugom podignu
poklopac spremnika, pokupe one stvari koje su im zanimljive za prodaju, ostatak
ostave rasut onaokolo da ga dalje raznosi vjetar. Najčešće viđeno je
provaljivanje u kontejner starog papira a nije im strano niti provaljivanje u
kontejnere tekstila ili stakla. Radnici Čistoće počiste nered, uglavnom, no
zašto tolerirati uništavanje gradske imovine i razbacivanje uredno sakupljenog
i sortiranog otpada koji je namijenjen recikliranju?
Vrijeme je da se netko pozabavi malo tom problematikom. Istina, teško je
zamisliti tko bi i kako sprečavao uništavanje gradske imovine ako ne organi
reda i zakona. Neka konačno ti prostori uz kontejnere izgledaju uredno.
Da se primijetiti da postoji još jedan problem koji se tiče odlaganja
otpada, pogotovo od kada se sakupljanje glomaznog otpada vrši na
drugačiji način nego prijašnjih godina. Europska Unija svojim članicama
određuje pravila ponašanja i gospodarenja komunalnim otpadom, no poštuju li se
pravila? Ako promotrimo malo detaljnije način odlaganja smeća i odvojeno
sortiranje otpada primijetit ćemo da se staklo može ubaciti u kontejnere za
stakleni otpad jedino kroz rupe na vrhu. To su otvori kroz koje će proći boce i
staklenke, dok ostali stakleni otpad većih dimenzija završava redovito uz
podnožje spremnika iako je to, kako tamo piše, zabranjeno.
Dakle kamo s takvim staklenim otpadom? Ako pogledamo upute za odlaganje
glomaznog otpada za kućanstvo, nije baš potpuno jasno u koju kategoriju spadaju
veliki komadi stakla i to zbunjuje ljude, očito. Neke zbunjuje općenito novi
način sakupljanja pa se snalaze tako da odvezu otpad u šumu i izbace ga niz
neku strminu. Puno je kupaonskih pločica i sanitarija bačeno u šumske potoke.
Tako imamo prizore od kojih zastaje dah, no ne od ljepote već od užasa. Stari
kauči, plastične kante od boje, nafte i slične „umjetničke instalacije“
leže tako poput nasukanih starih brodica, na vrhu brda ili u šumi.
Ne treba se praviti da nered ne postoji. Kako inače napraviti pomak na
bolje?
Pohvalno je to što školska i vrtićka djeca od malih nogu uče kako se
pravilno zbrinjava otpad i koliko je važno sačuvati prirodu, biljni i
životinjski svijet oko nas. Razmislimo dakle malo bolje o svojem okolišu u
kojem živimo, dišemo i kojeg svakodnevno gledamo. Sačuvajmo šume i naše potoke
od otpada i nemara, jer oni tek koji kilometar uzvodno od naselja
izgledaju kao slika s najljepše razglednice.
Nema komentara:
Objavi komentar