nedjelja, 30. studenoga 2014.

Otpad naš svagdašnji

Piše Zvjezdana Šantek /04.05.2016.

Kada bismo zapitali ljude žele li živjeti u urednom ili neurednom okruženju svi bi se složili oko izbora urednog i oku ugodnog okoliša. To je razlog zašto uređujemo vrtove, sadimo drveće, cvijeće održavamo travnjake i orezujemo ukrasno grmlje. Više cvijeća-manje smeća, složit će se svi ljudi stanovali oni u gradu ili selu.

Imali smo prilike čitati nedavno u vijestima kako je u Omišu policija brzo reagirala na pokušaj krađe sakupljene odjeće iz kontejnera za tekstil. Tada su onog Ukrajinca zaglavljenog u metalnom kontejneru morali vaditi van vatrogasci. Siromah se sam zaglavio ne mogavši se vlastitim snagama iskobeljati van. Odmah su stigla ne jedna, ne dvoja, već troja policijska vozila da privedu lopove. Ukrajinci ( otkuda oni u to doba godine tamo uopće?) su se možda ponadali pronaći kakvu topliju robu da se zaštite od bure… ili su se jednostavno napili i skrenuli u kvar? Ne zna se, uglavnom, stradao je jedino kontejner koji je morao biti razrezan hidrauličnim kliještima da bi spasili zaglavljenog. Pokazalo se da se huliganstvo neće tolerirati i da gradsku imovinu treba čuvati.

U našem kvartu svjedoci smo čestog provaljivanja u spremnike stakla, papira i plastike. Niti u ostalim gradskim četvrtima nije drugačije. Kako nakon takvih provala  izgleda prostor uz kontejnere, bolje da ne pričamo. Nered i džumbus. U velikom broju slučaja su krivci sakupljači sekundarnih sirovina koji bez ikakvog obzira u pola bijela dana ili noći željeznom polugom podignu poklopac spremnika, pokupe one stvari koje su im zanimljive za prodaju, ostatak ostave rasut onaokolo da ga dalje raznosi vjetar.  Najčešće viđeno je provaljivanje u kontejner starog papira a nije im strano niti provaljivanje u kontejnere tekstila ili stakla. Radnici Čistoće počiste nered, uglavnom, no zašto tolerirati uništavanje gradske imovine i razbacivanje uredno sakupljenog i sortiranog otpada koji je namijenjen recikliranju?


Vrijeme je da se netko pozabavi malo tom problematikom. Istina, teško je zamisliti tko bi i kako sprečavao uništavanje gradske imovine ako ne organi reda i zakona. Neka  konačno ti prostori uz kontejnere izgledaju uredno.
Da se primijetiti da postoji još jedan problem koji se tiče odlaganja otpada, pogotovo od kada se  sakupljanje glomaznog otpada vrši na drugačiji način nego prijašnjih godina. Europska Unija svojim članicama određuje pravila ponašanja i gospodarenja komunalnim otpadom, no poštuju li se pravila? Ako promotrimo malo detaljnije način odlaganja smeća i odvojeno sortiranje otpada primijetit ćemo da se staklo može ubaciti u kontejnere za stakleni otpad jedino kroz rupe na vrhu. To su otvori kroz koje će proći boce i staklenke, dok ostali stakleni otpad većih dimenzija završava redovito uz podnožje spremnika iako je to, kako tamo piše, zabranjeno.



Dakle kamo s takvim staklenim otpadom? Ako pogledamo upute za odlaganje glomaznog otpada za kućanstvo, nije baš potpuno jasno u koju kategoriju spadaju veliki komadi stakla i to zbunjuje ljude, očito. Neke zbunjuje općenito novi način sakupljanja pa se snalaze tako da odvezu otpad u šumu i izbace ga niz neku strminu. Puno je kupaonskih pločica i sanitarija bačeno u šumske potoke. Tako imamo prizore od kojih zastaje dah, no ne od ljepote već od užasa. Stari kauči, plastične kante od  boje, nafte i slične „umjetničke instalacije“ leže tako poput nasukanih starih brodica, na vrhu brda ili u šumi.


Ne treba se praviti da nered ne postoji. Kako inače napraviti pomak na bolje?
Pohvalno je to što školska i vrtićka djeca od malih nogu uče kako se pravilno zbrinjava otpad i koliko je važno sačuvati prirodu, biljni i životinjski svijet oko nas. Razmislimo dakle malo bolje o svojem okolišu u kojem živimo, dišemo i kojeg svakodnevno gledamo. Sačuvajmo šume i naše potoke od otpada i nemara, jer oni  tek koji kilometar uzvodno od naselja izgledaju kao slika s najljepše razglednice.   



Nema komentara:

Objavi komentar