Crkveno shvaćanje morala
Piše Mirko Tot /07.01.2012./
Dopustiti da im svećenici služe mise diljem Hrvatske za Hitlerovu desnu ruku na ovim prostorima poglavniku Ante Paveliću, a don Grubišiću, crkvenome penzioneru oduzeti sva prava koja mu pripadaju služeći cijeli život crkvi i vjeri zbog njegove političke aktivnosti, dokaz je duplog crkvenog morala.
Fra Vjekoslav Lasić koji iz godine u godinu održava mise za ustaškog poglavnika Antu Pavelića postao je simbol " hrabrosti" određenih Hrvata koji ne shvaćaju niti osjećaju da ih je povijest i istina davno pregazila.
Šutke se još griju pod krilom onih koji još žale za starim vremenima, od Hitlera stvorene i upravljane NDH. Tisućljetna težnja našeg naroda za samostalnost je opravdana i legitimna, i eto 1941. godine pojavio se najveći zločinac u povijesti čovječanstva i poklonio nam je tu "samostalnost", "naš dobroćudni ljubitelj Hrvata", Adolf Hitler. Kakova naivnost naših NDH nostalgičara obožavatelja Pavelića, Francetića, Bobana i drugih.
Svatko ima pravo zatražiti misno slavlje za spas nečije duše - isprika je određenih crkvenih krugova. Za spas Titove duše, bili se u crkvi našao koji "don" ili "fra" da usliša tu molbu.
Sretan EU referendum i Sretna Nova 2012
Piše Ivka Ježić /02.01.2012./
Dragi Šimunčani, dragi čitatelji bloga, dragi građani RH !
Nadam se da ste Novu 2012. dočekali u svojem domu ili u domu svojih prijatelja s njima se lijepo družili i zabavljali. Što da si poželimo jedan drugome, sebi, svojoj obitelji?
Ono što nam je najpotrebnije a to je zdravlje, mir i zadovoljstvo. Ne izgubiti nadu u boljitak i dati novoj Milanovićevoj ekipi šansu. Strpljiv - spašen!
Mnogi naši građani žive jako teško ali treba dignuti glavu jer niti jedno zlo ne traje vječno kao što niti jedno dobro nije zauvijek. Vidimo gdje su završili neki od naših građana koji su bili nezasitni i neskromni. Skromnost je jedna od većih ljudskih vrlina. Kada je čovjek bolestan ima samo jednu želju - da ozdravi, a kada smo zdravi imamo puno želja, lijepo malo sanjariti i maštati, mada previše mašte i sanjarenja nije preporučljivo.
Zato izađimo na referendum 22.01.2012. i glasajmo - ZA, jer nemamo više što izgubiti. Uvijek nam je pogled bio uperen prema zapadu. Ako profučkamo šansu našoj djeci i unucima, uništili smo mogućnost za bolji život. Svaki građanin ima pravo na svoje mišljenje i po njemu treba odlučiti za ili protiv. Smatrali smo stoljećima da su nam tuđinci krivi za naše probleme. Dvadeset godina samostalnosti, vođeni od ljudi koji su držali ruku na srcu - nije nas previše usrećilo. Eto, to su moja razmišljanja.
Usput mali test meditacije:
Spusti glavu dolje čvrsto na prsa i reci: "Ja sam dobro!"
Digni glavu gore uspravno i onda glasno reci: "Ja sam dobro!"
Usporedi ton glasa - zvuči puno bolje, jasnije i ponosnije!
Dignuti glavu gore, znači biti spreman za borbu.
Budimo spremni za borbu i bolji život u friškoj Novoj 2012. Svako dobro, puno sreće i osobnog zadovoljstva svim našim građanima bilo gdje se nalazili, žele najiskrenije
Ivka i Franjo Ježić
EU - Osobna razmišljanja
Piše Mirko Tot /31.12.2011./
Prije 10 godina, točnije 1.siječnja 2002, u Njemačkoj je sva imovina preračunata u Euro i sva gotovina pretvorena u Euro. Po procjeni savezne banke ostalo je još skoro 13 milijardi ne promijenjenih maraka. Neke u čarapama ili jastucima za koje više nitko ne zna gdje, a mnogo toga i izvan Njemačke koje se nitko ne usudi podići a da ga se ne pita za porijeklo. Prošle godine, znači skoro 10 godina od uvođenja Eura promijenjeno je još 140 milijuna maraka u eure. Mnogi još danas tuguju za starim vremenima, sjećaju se rado cijena benzina, stanarina, i ostalih troškova svakodnevnice. Prije uvođenja eura, penziju od 2.500 maraka skromni penzioner sa suprugom nije stigao potrošiti. To je, preračunato oko 1.300 eura. Danas je to penzija nakon 40 godina provedenih na visokoj peći moderne čeličane. Imaš li svoje vlasništvo kako imamo mi, ili si stanar u nečijoj kući, sa tom sumom teško se izlazi na kraj. Ako su oba bračna druga bila u radnom odnosu tek onda se može bezbrižno uživati u zasluženoj mirovini pod uvjetom da su obadvoje imali solidna primanja, od kojih se od bruto zarade odvajalo oko 19.9 % u penzioni fond a od 1.1.2012 19.6 % .
Ujedinjenje obadvije Njemačke prije 20 godina sa tolikim različitim standardom koji je već skoro potpuno izjednačen, može podnijeti samo bogato društvo i financijski jaka država, uzimajući onima koji imaju više dajući onima koji imaju manje dok se to jednom ne izravna. Usprkos svemu, pogotovo dobro organiziranoj socijalnoj mreži u kojoj niti najugroženiji nisu gladni, isplati se živjeti u mojoj drugoj izabranoj domovini. Naša djeca koja su odrasla ili su rođena ovdje ne ostavljaju se, a osim toga, skoro perfektnoj zdravstvenoj zaštiti ne okreću se leđa. Pred građanima Hrvatske stoji referendum - za ili ne - pridružiti se ostalim evropskim narodima. To je poticaj za razmišljanje svakog svjesnog građanina Hrvatske. Naravno da se neke od današnjih političkih stranaka u Hrvatskoj žestoko odupiru tome koristeći stare floskule; naše more, naše planine, naše plodne ravnice, domoljublje. Svega toga naslušali smo se i prije 20 godina. Rezultati su nam poznati. Pridruživanjem ostalim narodima Evrope mnogo toga će se iz naših svakodnevnih navika morati mijenjati, a onaj koji nije spreman promjenama pregaziti će ga vrijeme.
Zbog toga nemamo mnogo alternativa. Stoga uskočimo u vlak koji će nas povesti, nadajmo se, u bolju budućnost. Sretna i mirna 2012-ta godina!
Piše Mirko Tot /07.01.2012./
 |
| Don Ivan Grubušić |
Fra Vjekoslav Lasić koji iz godine u godinu održava mise za ustaškog poglavnika Antu Pavelića postao je simbol " hrabrosti" određenih Hrvata koji ne shvaćaju niti osjećaju da ih je povijest i istina davno pregazila.
Šutke se još griju pod krilom onih koji još žale za starim vremenima, od Hitlera stvorene i upravljane NDH. Tisućljetna težnja našeg naroda za samostalnost je opravdana i legitimna, i eto 1941. godine pojavio se najveći zločinac u povijesti čovječanstva i poklonio nam je tu "samostalnost", "naš dobroćudni ljubitelj Hrvata", Adolf Hitler. Kakova naivnost naših NDH nostalgičara obožavatelja Pavelića, Francetića, Bobana i drugih.
Svatko ima pravo zatražiti misno slavlje za spas nečije duše - isprika je određenih crkvenih krugova. Za spas Titove duše, bili se u crkvi našao koji "don" ili "fra" da usliša tu molbu.
Sretan EU referendum i Sretna Nova 2012
Piše Ivka Ježić /02.01.2012./
Dragi Šimunčani, dragi čitatelji bloga, dragi građani RH ! Nadam se da ste Novu 2012. dočekali u svojem domu ili u domu svojih prijatelja s njima se lijepo družili i zabavljali. Što da si poželimo jedan drugome, sebi, svojoj obitelji?
Ono što nam je najpotrebnije a to je zdravlje, mir i zadovoljstvo. Ne izgubiti nadu u boljitak i dati novoj Milanovićevoj ekipi šansu. Strpljiv - spašen!
Mnogi naši građani žive jako teško ali treba dignuti glavu jer niti jedno zlo ne traje vječno kao što niti jedno dobro nije zauvijek. Vidimo gdje su završili neki od naših građana koji su bili nezasitni i neskromni. Skromnost je jedna od većih ljudskih vrlina. Kada je čovjek bolestan ima samo jednu želju - da ozdravi, a kada smo zdravi imamo puno želja, lijepo malo sanjariti i maštati, mada previše mašte i sanjarenja nije preporučljivo.
Zato izađimo na referendum 22.01.2012. i glasajmo - ZA, jer nemamo više što izgubiti. Uvijek nam je pogled bio uperen prema zapadu. Ako profučkamo šansu našoj djeci i unucima, uništili smo mogućnost za bolji život. Svaki građanin ima pravo na svoje mišljenje i po njemu treba odlučiti za ili protiv. Smatrali smo stoljećima da su nam tuđinci krivi za naše probleme. Dvadeset godina samostalnosti, vođeni od ljudi koji su držali ruku na srcu - nije nas previše usrećilo. Eto, to su moja razmišljanja.
Usput mali test meditacije:
Spusti glavu dolje čvrsto na prsa i reci: "Ja sam dobro!"
Digni glavu gore uspravno i onda glasno reci: "Ja sam dobro!"
Usporedi ton glasa - zvuči puno bolje, jasnije i ponosnije!
Dignuti glavu gore, znači biti spreman za borbu.
Budimo spremni za borbu i bolji život u friškoj Novoj 2012. Svako dobro, puno sreće i osobnog zadovoljstva svim našim građanima bilo gdje se nalazili, žele najiskrenije
Ivka i Franjo Ježić
EU - Osobna razmišljanja
Piše Mirko Tot /31.12.2011./
Prije 10 godina, točnije 1.siječnja 2002, u Njemačkoj je sva imovina preračunata u Euro i sva gotovina pretvorena u Euro. Po procjeni savezne banke ostalo je još skoro 13 milijardi ne promijenjenih maraka. Neke u čarapama ili jastucima za koje više nitko ne zna gdje, a mnogo toga i izvan Njemačke koje se nitko ne usudi podići a da ga se ne pita za porijeklo. Prošle godine, znači skoro 10 godina od uvođenja Eura promijenjeno je još 140 milijuna maraka u eure. Mnogi još danas tuguju za starim vremenima, sjećaju se rado cijena benzina, stanarina, i ostalih troškova svakodnevnice. Prije uvođenja eura, penziju od 2.500 maraka skromni penzioner sa suprugom nije stigao potrošiti. To je, preračunato oko 1.300 eura. Danas je to penzija nakon 40 godina provedenih na visokoj peći moderne čeličane. Imaš li svoje vlasništvo kako imamo mi, ili si stanar u nečijoj kući, sa tom sumom teško se izlazi na kraj. Ako su oba bračna druga bila u radnom odnosu tek onda se može bezbrižno uživati u zasluženoj mirovini pod uvjetom da su obadvoje imali solidna primanja, od kojih se od bruto zarade odvajalo oko 19.9 % u penzioni fond a od 1.1.2012 19.6 % . Ujedinjenje obadvije Njemačke prije 20 godina sa tolikim različitim standardom koji je već skoro potpuno izjednačen, može podnijeti samo bogato društvo i financijski jaka država, uzimajući onima koji imaju više dajući onima koji imaju manje dok se to jednom ne izravna. Usprkos svemu, pogotovo dobro organiziranoj socijalnoj mreži u kojoj niti najugroženiji nisu gladni, isplati se živjeti u mojoj drugoj izabranoj domovini. Naša djeca koja su odrasla ili su rođena ovdje ne ostavljaju se, a osim toga, skoro perfektnoj zdravstvenoj zaštiti ne okreću se leđa. Pred građanima Hrvatske stoji referendum - za ili ne - pridružiti se ostalim evropskim narodima. To je poticaj za razmišljanje svakog svjesnog građanina Hrvatske. Naravno da se neke od današnjih političkih stranaka u Hrvatskoj žestoko odupiru tome koristeći stare floskule; naše more, naše planine, naše plodne ravnice, domoljublje. Svega toga naslušali smo se i prije 20 godina. Rezultati su nam poznati. Pridruživanjem ostalim narodima Evrope mnogo toga će se iz naših svakodnevnih navika morati mijenjati, a onaj koji nije spreman promjenama pregaziti će ga vrijeme.
Zbog toga nemamo mnogo alternativa. Stoga uskočimo u vlak koji će nas povesti, nadajmo se, u bolju budućnost. Sretna i mirna 2012-ta godina!
M.T.
Zdravko Mamić
Piše Mirko Tot /21.12.2011./
Svi njegovi dugogodišnji nasrtaji na normalni um građana nikako nije moguće pripisati civiliziranom društvu. Plašim se, da čak i stručnjak ne bi imao hrabrosti njemu na uho prišapnuti iskrenu dijagnozu a da pritom ne bi bio izložen balkansko-prostačkim delikatesama zadnjih ostataka turske vladavine na ovim prostorima.
Neshvatljivo je da se tolike godine njegovog djelovanja u Dinamu, nisu iskristalizirale snage i zakoni koji bi ga onemogućili da sramoti struku, narod, državu i sve okolo sebe. Koje su to komisije, revizori i ostala kontrolna tijela kojima nije uspjelo zaviriti u stvarnost dinamovog gazde, hohštaplera koji se javno i malograđanski hvališe sa svojim eurima dok tisuće građana stoje u redovima za štrucu besplatnog kruha.
Svojim verbalnim nasilništvom zastrašuje ljude oko sebe, a da bi se od njega zaštitili sklanjaju mu se sa puta dajući mu ponovno prostora za djelovanje. Mamić je slučaj za više institucija. / M. T./
Biranje zastupnika
Piše Mirko Tot /03.12.2011./
Kod drugog i trećeg saziva Hrvatskog sabora bio sam u izbornoj komisiji našega konzulata u Bonu. Ostala su mi pravila izbora zastupnika u sjećanju. Metoda izbornog zakonodavstva zove se Hondtova metoda po Belgijskom matematičaru Victoru Hondtu. Ta metoda izračunavanja usvojena je zakonski i ne mijenja se.
Mi smo u I. izbornoj jedinici, na izbornom listiću ističe 39 stranaka svoju kandidaturu. Svaka stranka predlaže 14 kandidata. Njih /kandidata/ nema na izbornim listićima već su pohranjeni kod izbornog povjerenstva.
Tko će od tih predloženih uči u Sabor određuje se na ovaj način:
1. Na izbornom mjestu nakon završenog glasanja poslije 19 sati izbroje se svi glasovi po strankama i brzo se dostavljaju izbornom povjerenstvu.
2. Nakon svih dostavljenih rezultata iz svih izbornih mjesta počinje izračunavanje i raspodjela mandata.
PRIMJER Pretpostavimo/ da bude jednostavnije/ da se u jednoj izbornoj jedinici bira 5 zastupnika. Stranka A. Broj dobivenih glasova dijeli se kako slijedi: glasove podijeliti sa 1 sa 2 sa 3 sa 4 i sa 5 / biramo 5 zastupnika/ Primjer. Stranka A dobila 4250 glasova, podijeljeno sa 1=4250 / sa 2= 2125/ sa 3=1416/ sa 4=1062/ sa 5=850/. Za stranku B na isti način i za stranku C na isti način.
Zatim se traži od svih brojeva koje smo dobili od sve tri stranke zajedno peti po veličini / jer biramo 5 zastupnika/. Sa tim petim brojem /djeljitelj/ dijelimo broj dobivenih glasova svake stranke pojedinačno i tako dobivamo broj zastupnika svake stranke.
Vjerujem da nisam pogriješio.
Pozdrav M.T.
Zbog kaosa u hrvatskoj najvećoj stranci, figure na političkoj sceni slažu se ponovno. Po svim predviđanjima, stranka socijal - demokrata imati će najviše koristi od toga. Čak neki predviđaju i apsolutnu većinu, znači već 50,1% glasova dovoljan im je da vladaju bez koalicijskog partnera a time donose zakone i ostale akte po svojoj volji. Kod ni jednih izbora nije se od birača tražila tolika politička zrelost kao sada. Naravno da je svakoj političkoj stranci životni cilj osvojiti apsolutnu većinu, ali ne znam dali je to idealno za dobrobit naroda.
Takav slučaj imali smo u našoj 20 godišnjoj samostalnosti i znamo kuda to vodi. Politički prostor na desnici koji se povećao na štetu HDZ-a, postaje odlično igralište desnih radikala - turbo Hrvata. Ljudi poraženih ideja i parola mogli bi se ugnijezditi u Saboru koristeći saborsku govornicu svojom retorikom, okićenu govorom mržnje i veličanjem naše sramotne ustaške prošlosti.
Ne smijemo tu mogućnost zanemariti, a to samo možemo spriječiti odazivom najvećem demokratskom pravu za kojim smo toliko godina težili i izaći na glasovanje. Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo, a nažalost veliki broj građana to do danas nije shvatio.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
HDZ
Piše Mirko Tot /28.10.2011./
Kada je jedno društvo, narod ili država konfrontirano sa naglim političkim promjenama, kada se iz jednog društvenog uređenja prelazi u drugi i to tako reći preko noći, kako je bio slučaj sa našom Hrvatskom, nastaje nagli vakum svega do tada prakticirajučeg. HDZ stranka izabrana je na prvim izborima od većine građana, našla se upravo u toj fazi bezakonja, u fazi mnogo toga nedorečenoga, i nesnalaženja u upravljanju a nošena euforijom većine, smatrala je sebe nedostižnom, nezamjenjivom i za sva vremena.
Sva mnogogodišnja stranačka arogancija ponikla je upravo iz tog sjemena. Plesanje čelnika po pozornicama, okretanje volova na ražnju i punjenje vlastitih džepova, rezultati su upravo te "nezamjenivosti i mi zauvijek". Sada kada ih je sustigla stvarnost svi su drugi krivi osim njih samih. I javna glasila, i nedomoljubna opozicija čak i baba Roga. Mislim da bi im povratak u "Baraku" kako razumno zaključuje predsjednica, koristio da se otrijezne iz svoje nezamjenjivosti i da jednom shvate da i oni kuhaju samo na vodi dao i druge političke stranke. Potpunim nestankom te stranke osiromašilo bi naše političko tržište a njima će i te kako doći od koristi ako se riješe svojih teških stranačkih utega i ponovno u Baraku.
Divim se i cijenim Vašu spremnost i lojalnost spram Vašeg
prijatelja Sanadera, ali me zanima, jeli ste prije nego ste svoju imovinu
stavili na "sve ili ništa" porazgovarali sa svojom obitelji da shvate
koliki ste Vi ustvari hazarder, a pokojni Krleža to zove nasrečuhitac.
Trg maršala Tita
Piše Mirko Tot /14.10.2011./
Sve veća i glasnija armada, poneki i bivši članovi saveza komunista na spomen Titovog imena kao da hoće isprati svoje stare grijehe, pridružuju se ostalima koji bi komunista Titu najradije sasjekli nasitno, prožvakali i ponovno ispljunuli. Neka u Zagrebu obnove pamćenje oni, čije su suze /i moje/ poplavile grad kad se na Zapadnom kolodvoru otpjevala "Fala". Danas se skoro toga nitko ne sjeća" čak što više, ima sve više ljudi koji to niječu.. Tito momentalno nije "in". Sve njegove grijehe znaju u tančine, ali jedno nikako da priznaju. Ne mogu da nađu razloga da ga post mortem smjeste u Remetinec za taj komadić vinograda u Kumrovcu, ne znam dali to danas netko obrađuje. Barem mu moramo pripisati "zasluge" da je taj "elitni hotel" na rubu metropole popunjen do zadnjeg ležaja. Čim su drugovi odbacili knjižice i uz veliko "domoljublje" posvetiše se njegovoj ostavštini. Nešto smo mu ipak ostali dužni. Ostavimo mu barem taj trg i nazovimo ga jednostavno "Titov trg" i zaboravimo maršala. Pozdrav rodnome kraju M.T.
Komentar urednika
Piše Ivan Ročić /14.10.2011./
Rekli su:
Treba promijeniti ime trgu
Andrija Hebrang HDZ: Apsolutno sam za promjenu. Sramotno je da se bilo što zove Titovim imenom.
Slaven Letica, sociolog: Iako Tito nije počinio zločin prema mojoj obitelji, Tito je zločinac i treba mu oduzeti trg.
Krešimir Dolenčić, kazališni redatelj: Neprimjerno je da se trg zove po liku koji je izmislio Goli otok.
Antun Vrdoljak, režiser: Čime je Tito zaslužio trg?, jeli Blajburgom i 45-godišnjim terorom, bezakonjem i diktaturom s stravičnim posljedicama.
Goran Jandroković ministar vanjskih poslova, HDZ: 23. kolovoza obilježava se dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Tito je bio diktator.
Ivan Aralica, književnik: Naša je obaveza da osudimo jednako i komunizam i fašizam. Maknuti Titovo ime si ulica i trgova.
Ivo Banac, profesor: J.B.Tito bio je zločinac.
Nedopustivo je postojanje spomenika komunistima.
To je nespojivo sa demokracijom.
Tito je kao diktator dao ubiti ili je tolerirao ubojstva desetaka tisuća ljudi na Bleiburgu i Križnom putu.
Nakon što je pobijedio 1945. na prvim parlamentarnim izborima Tito je uveo jednostranački komunistički režim.
Tokom svoje vladavine dao je zatvoriti tisuće i tisuće političkih protivnika.
Tito je uspostavio tvrdu cenzuru štampe i govora.
Razvio je osobni, kult ličnosti do neslućenih razmjera.
Ne treba promijenit ime trgu
Josip Kregar, gradski zastupnik, SDP: Mogli bismo učiti od Francuza. Napoleon je bio tiranin, osvajač i imperator ali ga Francuzi ipak slave i nije im na kraj pameti da ga skidaju sa trgova i ulica.
Ljubo Jurčić, profesor: Odluku o tome trebaju donijeti povjesničari u smirenijoj atmosferi.
Davorin Štern, predsjednik NO INA: Tito je dio naše povijesti. Protivim se pokušaju bježanja od sebe samih.
Damir Kain, saborski zastupnik IDS: Ako je tko zadužio Hrvatsku onda je to Tito. Bez Tita Hrvatska ne bi postajala ni danas. Treba mu se odužiti podizanjem spomenika.
Milorad Pupovac, saborski zastupnik: Dajući hrvatskim ulicama imena poput imena Mile Budaka žele se relativizirati povijesne istine i nametnuti neke druge povijesne vrijednosti.
Vjeran Zuppa, dramaturg: Tito je griješio, ali griješimo svi. On je bio izuzetna povijesna ličnost koja zaslužuje trg.
Ivo Goldštajn, povjesničar: Tito je bio pobjednik u ratu koji je Hrvatsku doveo na pravu, pobjedničku stranu. Za njegove vladavine Hrvatska je doživjela društveni i gospodarski procvat kakav se nije dogodio nikad prije a ni poslije njega.
Tito u novoj Jugoslaviji, kronološki pregled:
1945. godine kao pobjednik u ratu pripojio je Hrvatskoj, oduzevši Talijanima: Istru, Rijeku, Zadar, dio Dalmacije i otoke.
1948. godine rekao je, po cijenu vlastitog života, sudbonosno NE Staljinu i Varšavskom paktu.
1962. godine Tito, Naser i Indira Gandi osnovali su Pokret nesvrstanih, pokret koji je odigrao odlučujuću ulogu u slamanju preostalog kolonijalizma u svijetu i smirivanju napetih poslijeratnih odnosa između istoka i zapada.
1972. godine bio je predložen za dodjelu Nobelove nagrade za mir koja mu je za dlaku izmakla. Pri glasovanju nedostajao mu je samo jedan glas!
1974. godine potpisao je Ustav po kojem je Hrvatska dobila pravnu osnovu za istupanje iz sastava SFR Jugoslavije.
1980. godine na njegovu pokopu okupio se najveći broj svjetskih dužnosnika koji su se ikad našli na jednom mjestu. Sa suzama i jaucima ispratili su ga milijuni Jugoslavena.
P.S. Simptomatično je da prvi hrvatski predsjednik Frano Tuđman nikada nije dao ukloniti bistu druga Tita iz predsjedničkog ureda na Pantovčaku, Titova bista i dan danas krasi predsjedničke dvore.
Crkva i Međugorje
Mirko Tot /08.10.2011./
Crkva već 30 godina ne zna kamo da smjesti Međugorje. Stvar je prilično zapetljana. Osporiti šestorici mališana da su "vidjeli" Gospu i time razočarati tisuće koji u to vjeruju, a usput pokvariti dugogodišnji trud sposobnih hercegovačkih franjevaca, kojima je pošlo za rukom da iz "viđenja" naprave pravi brend. MEĐUGORSKU VEGETU.
Ili se Crkva mora uhvatiti u koštac sa najvećim mozgovima našega planeta koji zagovaraju "veliki prasak". Vjernici će pitati kako je došlo do "velikog praska". Naravno od Boga! A tko je stvorio Boga? pita se u jednoj svojoj knjizi Daniel Clement Dennett, student Havarda i Oxforda i vodeći zastupnik filozofije uma i nagađa da vjerovanje u nevidljive ili duhovne sile, patuljke u vrtu ili baberoge ispod kreveta nije religija nego praznovjerje.
Pozdrav M. T.
Komentar na post EUROVISION SONG CONTEST, DÜSSELDORF 2011
Piše Ivka Ježić /21.05.2011./
Citajuci Zvonkovo izvjesce iz Düsseldorfa svakom gradaninu Hrvatske dode da pukne od jala.
Zasto je tako sto u Njemackoj moguce? Njemci nisu arogantni, oni su skromni i vrijedni, disciplina je na visokom nivou.Oni su slobodan narod, to znaci da se pravo gradana postuje, oni mogu slobodno reci svoje misljenje. Politicari se boje javnog isticanja naroda jer ih to nerijetko kosta fotelje.
Kod nas vlada monopol, arogancija, sto znaci da pojedinac komandira a ti hoces neces moras kako ti narede. Mobbing je kod nas cesta pojava. Mobbing je cesti razlog pasivnosti a naravno i rezignacije.
Vecina se boji za svoju eksistenciju, pa suti i trpi te spota. Glas naroda se ne cuje. Bez konkurencije nema nista, nema bojazni. Konkurencija je u Njemackoj velika, samo oni najbolji idu dalje.
Pozdrav, Ivka Jezic
Suđenje u Den Haagu
Piše Mirko Tot /19.04.2011./
U borbi nitko nije uistinu duševno zdrav. Stanje svijesti vojnika na bojiš tu vrlo je uzburkano i javlja se kao neka epidemija ludila koja utječe na sve. Čovjek je zapravo krhko biće i većina drhturi jer ne može savladati ljudsku slabost, prirođeni strah. Postoje neki ljudi koji ga ne osjećaju, ali to su ljudi "čudnog kova". Ispričao mi je razočarani i umorni pedesetogodišnji ratnik. Događaji koji su se desili u Oluji i poslije, nesporni su. Kad je vojnik u najvećem stresu, i konačna pobjeda je na samom dohvatu ruke, djeluje krajne iracionalno, nesvjesno. Pokušava nadoknaditi sva zla koje je do tada pretrpio i rat prelazi u neku vrstu cunamija. Tako su izgledale završnice svih dosadašnjih ratova u povijesti, a pogotovo II. svjetski rat iz naše najbliže prošlosti.
Godine i godine poslije toga, pogotovo ljudi koji takve situacije nisu ponijeli na svoj leđima, ne shvaćaju sudionike, postupke im ne mogu i ne smiju opravdavati i kažnjavaju ih.
U Den Haagu sudilo se za Oluju i događaje nakon Oluje. Tako je barem na početku izlaganja presude sudac napomenuo..
Ima stvari u životu koje je teško samom sebi priznati ili spomenuti, a meni i napisati: Sto ako je sud bio u pravu?. Ako u daljnjem postupku presuda postane pravomoćna moraju snositi posljedice sudske odluke, a ostali građani poštivati odluke suda i povući pouke iz svega toga. Vladi i hrvatskoj diplomaciji veliki je zadatak da tu mrlju sa domovinskog rata svim raspoloživim argumentima ospore, i pritom ne zaboraviti koračenje u budućnost.
Mirko Tot /Zagreb
Crtica iz političkog života Njemačke
Piše Mirko Tot /10.04.2011./
Možda ovakve teme neće mnogim posjetiocima ovih stranica biti zanimljive, stoga prepuštam glavnom uredniku da o tome odluči. U Njemačkoj, u kojoj, u slozi živi preko 60 nacija, poštujući zakone i pružajući lojalnost spram države koja im omogućuje zajednički suživot, zbio se ovih dana i mali politički kuriozitet.
Negdje u veljači 1973 godine, za vrijeme američko-vijetnamskog rata, u skloništu za djecu, čije je roditelje progutao taj prljavi, kao i svi ostali ratovi, nalazilo se i malo vijetnamsko dojenče, bez imena i prezimena i točnog datuma rođenja. Bračni par iz Njemačke, bez djece, ali sa željom da imaju jedno, posvojili su to bezimeno malo stvorenje. Obitelj se zvala Rösler i malom dali ime Philipp.
Taj "mali" Philipp Rösler završivši studij medicine i stekavši titulu dr. med. učlanio se u Njemačku liberalnu stranku FDP i kod zadnjih parlametarnih izbora, sa 38 godina starosti, postao ministar za zdravstvo. Svojim liberalnim pogledom na svijet, inteligencijom i finim odgojem, uzdigao se iznad svojih stranačkih kolega, tako da će sada zamijeniti na čelu stranke svojeg dosadašnjeg predsjednika Guido Westerwelle, čija je popularnost naglo pala, a to se i odrazilo na zadnjim saveznim republičkim izborima u dvije, od ukupno 16 saveznih republika.
U modernom i tolerantnom društvu, gdje nije bitna vjera i porijeklo, boja kože ili krvna zrnca, nagrađuju su sposobni i mladi ljudi a za dobrobit cijelog društva. Njegov izgled, vijetnamsko-azijski, nikoga ne smeta da se tome mladom i ambicioznom čovjeku ne povjeri toliki odgovorni politički zadatak.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
Osakaćene ljudske duše
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
"Što vise prolazi vrijeme, obuzima me sve veća tuga zbog beskorisnosti svega toga, ali posebno zbog smrti mojih suboraca. Mislio sam da sam iz svoje glave uspješno izbacio sve strahote koje sam proživio ali sada nakon skoro 20 godina one izlaze iz skrovišta kamo sam ih potisnuo. I to svake noći" priča mi ribič uz mene, na malom holandskom jezeru gdje smo sreli na pecanju. Tu smo se upoznali i popričali na našem hrvatskom jeziku.
" U borbi nitko nije uistinu duševno zdrav. Stanje svijesti vojnika na bojištu vrlo je uzburkano i javlja se kao neka epidemija ludila koja utječe na sve. Čovjek je zapravo krhko biće i većina drhturi jer ne može savladati ljudsku slabost ili osobini strah! Postoje neki koji ga ne osjećaju, ali to su ljudi" čudnog kova", otvori iskrenu dušu Hrvat-ribič, Prirođenim nagonom za samoodržanjem, sa zdravom dozom straha i vojničke sreće pridonijeli su tome da smo se koji puta sreli na malom holandskom jezeru sa velikom dozom optimizma u nadi da nam "zagrize veliki komad". Bio je smješten kod sestre i šogora. Dugo ga ne susrećem, izgleda da se vratio očekivajući radno mjesto koje je izgubio boreći se kao i drugi.
Pozdrav rodnome kraju
Zdravko Mamić
Piše Mirko Tot /21.12.2011./
Neshvatljivo je da se tolike godine njegovog djelovanja u Dinamu, nisu iskristalizirale snage i zakoni koji bi ga onemogućili da sramoti struku, narod, državu i sve okolo sebe. Koje su to komisije, revizori i ostala kontrolna tijela kojima nije uspjelo zaviriti u stvarnost dinamovog gazde, hohštaplera koji se javno i malograđanski hvališe sa svojim eurima dok tisuće građana stoje u redovima za štrucu besplatnog kruha.
Svojim verbalnim nasilništvom zastrašuje ljude oko sebe, a da bi se od njega zaštitili sklanjaju mu se sa puta dajući mu ponovno prostora za djelovanje. Mamić je slučaj za više institucija. / M. T./
Biranje zastupnika
Piše Mirko Tot /03.12.2011./
Kod drugog i trećeg saziva Hrvatskog sabora bio sam u izbornoj komisiji našega konzulata u Bonu. Ostala su mi pravila izbora zastupnika u sjećanju. Metoda izbornog zakonodavstva zove se Hondtova metoda po Belgijskom matematičaru Victoru Hondtu. Ta metoda izračunavanja usvojena je zakonski i ne mijenja se. Mi smo u I. izbornoj jedinici, na izbornom listiću ističe 39 stranaka svoju kandidaturu. Svaka stranka predlaže 14 kandidata. Njih /kandidata/ nema na izbornim listićima već su pohranjeni kod izbornog povjerenstva.
Tko će od tih predloženih uči u Sabor određuje se na ovaj način:
1. Na izbornom mjestu nakon završenog glasanja poslije 19 sati izbroje se svi glasovi po strankama i brzo se dostavljaju izbornom povjerenstvu.
2. Nakon svih dostavljenih rezultata iz svih izbornih mjesta počinje izračunavanje i raspodjela mandata.
PRIMJER Pretpostavimo/ da bude jednostavnije/ da se u jednoj izbornoj jedinici bira 5 zastupnika. Stranka A. Broj dobivenih glasova dijeli se kako slijedi: glasove podijeliti sa 1 sa 2 sa 3 sa 4 i sa 5 / biramo 5 zastupnika/ Primjer. Stranka A dobila 4250 glasova, podijeljeno sa 1=4250 / sa 2= 2125/ sa 3=1416/ sa 4=1062/ sa 5=850/. Za stranku B na isti način i za stranku C na isti način.
Zatim se traži od svih brojeva koje smo dobili od sve tri stranke zajedno peti po veličini / jer biramo 5 zastupnika/. Sa tim petim brojem /djeljitelj/ dijelimo broj dobivenih glasova svake stranke pojedinačno i tako dobivamo broj zastupnika svake stranke.
Vjerujem da nisam pogriješio.
Pozdrav M.T.
Sadašnjost i upitna budućnost
Piše Mirko Tot /18.11.2011./
Uključeni tjednima na raspiratoru zbog karcinoma koji najeda tkivo savjesti, vodstvo HDZ-a odlučlo: Zurück in die Baracke! Umjesto da koriste modernu medicinu obraćaju se vračevima iz prošlosti koji mahanjem maslinovim grančicama rastjeravaju zloduha raka sa raspršenih metastaza. Da je karcinom manje zloćudan mogli bi se možda još i poigrati sa političkim protivnicima koji ni o čemu nemaju alternativu osim potrebe za promjenama, a i samima je potrebna magnetska rezonanca.
Kukuriku igrači na rijeci Dravi a i sjevernije od nje nisu čak niti u stanju da obuzdaju konjske snage, državnih makina korištenih u privatne svrhe, a kako im onda dozvoliti da upravljaju državom.
I dok sadašnja opozicija čeka na red za pregled rezonancom, da bi birači doznali jesu li zdravi ili bolesni, zvono na zagrebačkoj katedrali otkucava četiri puta visokim tonom a zatim oktavu niže sedam puta.
4. prosinca 2011. u 19:00 sati građani Hrvatske ponovno dobivaju vladu koju su sami izabrali i zavrijedili !
Zaruke i samo zaruke
Piše Mirko Tot /12.11.2011./
Ni sami ne znamo koliko nas svadbi čeka 4.prosinca. Rastrčali se prosci čitavom Hrvatskom, ali nikada kao do sada sa Mladenkom na čelu. Tako lijepa, zgodna i izfrizirana a zaručuje se sa svakim. Bez imalo ukusa kod odabira mladoženje politički bi legla sa svakim. Prava politička nimfomanka. Ne pita za porijeklo, vjeroispovijest, agnostik ili ateist, sve je isto našoj Jaci. Tolike zaruke najednom, a mladoženje neiskusni i nevini, puni nade jedva čekaju da konačno napuste mamin dom i da ne ostanu "stari dečki". Jaco, JAO TEBI !
Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo
Piše Mirko Tot /18.11.2011./
Uključeni tjednima na raspiratoru zbog karcinoma koji najeda tkivo savjesti, vodstvo HDZ-a odlučlo: Zurück in die Baracke! Umjesto da koriste modernu medicinu obraćaju se vračevima iz prošlosti koji mahanjem maslinovim grančicama rastjeravaju zloduha raka sa raspršenih metastaza. Da je karcinom manje zloćudan mogli bi se možda još i poigrati sa političkim protivnicima koji ni o čemu nemaju alternativu osim potrebe za promjenama, a i samima je potrebna magnetska rezonanca. Kukuriku igrači na rijeci Dravi a i sjevernije od nje nisu čak niti u stanju da obuzdaju konjske snage, državnih makina korištenih u privatne svrhe, a kako im onda dozvoliti da upravljaju državom.
I dok sadašnja opozicija čeka na red za pregled rezonancom, da bi birači doznali jesu li zdravi ili bolesni, zvono na zagrebačkoj katedrali otkucava četiri puta visokim tonom a zatim oktavu niže sedam puta.
4. prosinca 2011. u 19:00 sati građani Hrvatske ponovno dobivaju vladu koju su sami izabrali i zavrijedili !
Zaruke i samo zaruke
Piše Mirko Tot /12.11.2011./
 |
| Jadranak Kosor |
Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo
Piše Mirko Tot /01.11.2011./
 |
| Svi na glasovanje! |
Takav slučaj imali smo u našoj 20 godišnjoj samostalnosti i znamo kuda to vodi. Politički prostor na desnici koji se povećao na štetu HDZ-a, postaje odlično igralište desnih radikala - turbo Hrvata. Ljudi poraženih ideja i parola mogli bi se ugnijezditi u Saboru koristeći saborsku govornicu svojom retorikom, okićenu govorom mržnje i veličanjem naše sramotne ustaške prošlosti.
Ne smijemo tu mogućnost zanemariti, a to samo možemo spriječiti odazivom najvećem demokratskom pravu za kojim smo toliko godina težili i izaći na glasovanje. Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo, a nažalost veliki broj građana to do danas nije shvatio.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
HDZ
Piše Mirko Tot /28.10.2011./
 |
| Kud Ivo tud i ja |
Sva mnogogodišnja stranačka arogancija ponikla je upravo iz tog sjemena. Plesanje čelnika po pozornicama, okretanje volova na ražnju i punjenje vlastitih džepova, rezultati su upravo te "nezamjenivosti i mi zauvijek". Sada kada ih je sustigla stvarnost svi su drugi krivi osim njih samih. I javna glasila, i nedomoljubna opozicija čak i baba Roga. Mislim da bi im povratak u "Baraku" kako razumno zaključuje predsjednica, koristio da se otrijezne iz svoje nezamjenjivosti i da jednom shvate da i oni kuhaju samo na vodi dao i druge političke stranke. Potpunim nestankom te stranke osiromašilo bi naše političko tržište a njima će i te kako doći od koristi ako se riješe svojih teških stranačkih utega i ponovno u Baraku.
Dragi Barba Luka!
Piše Mirko Tot
/23.10.2011./
 |
| Ivo i barba |
Ta Vaša odluka je tipična našem podneblju. Nepromišljena,glasna,
tako da svi čuju i dive se Vašoj "lojalnosti, muškosti i dosljednosti“. Prijatelju
se pomaže tiho, diskretno i dostojanstveno, a ponuda Vaše imovine kao garancija
za Sanadera može imati samo dva razloga: ili ste mu dužni ili očekujete
povratak uloženog sa debelim kamatama. Sprdačinu pravite od državnog
odvjetništva a pogotovo iz dužnosti koju obnašete a koja bi morala biti toliko
časna i moralno senzibilna. Vašem prijatelju se stavlja na teret kriminalne
radnje visoke perfidnosti i pohlepnosti, a ne da je pregazio dvije guske negdje
u Zagorju, i ne vjerujem da bi odvjetništvo bilo u tolikoj zabludi držeći
Sanadera toliko dugo iza brave ne imajući dovoljno dokaza.
Zato dragi Barba, bude li Ivo osuđen zbog djela kojima ga terete i
Vi mu i poslije toga ostanete prijatelj, vrijedi ona stara:" Reci mi tko
ti je prijatelj da znam tko si ti". Kriminalac!
Pozdrav rodnome kraju, M.T.
Trg maršala Tita
Piše Mirko Tot /14.10.2011./
 |
| Kenedy i Tito |
Komentar urednika
Piše Ivan Ročić /14.10.2011./
Rekli su:
Treba promijeniti ime trgu
Andrija Hebrang HDZ: Apsolutno sam za promjenu. Sramotno je da se bilo što zove Titovim imenom.
Slaven Letica, sociolog: Iako Tito nije počinio zločin prema mojoj obitelji, Tito je zločinac i treba mu oduzeti trg.
Krešimir Dolenčić, kazališni redatelj: Neprimjerno je da se trg zove po liku koji je izmislio Goli otok.
Antun Vrdoljak, režiser: Čime je Tito zaslužio trg?, jeli Blajburgom i 45-godišnjim terorom, bezakonjem i diktaturom s stravičnim posljedicama.
Goran Jandroković ministar vanjskih poslova, HDZ: 23. kolovoza obilježava se dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Tito je bio diktator.
Ivan Aralica, književnik: Naša je obaveza da osudimo jednako i komunizam i fašizam. Maknuti Titovo ime si ulica i trgova.
Ivo Banac, profesor: J.B.Tito bio je zločinac.
Nedopustivo je postojanje spomenika komunistima.
To je nespojivo sa demokracijom.
Tito je kao diktator dao ubiti ili je tolerirao ubojstva desetaka tisuća ljudi na Bleiburgu i Križnom putu.
Nakon što je pobijedio 1945. na prvim parlamentarnim izborima Tito je uveo jednostranački komunistički režim.
Tokom svoje vladavine dao je zatvoriti tisuće i tisuće političkih protivnika.
Tito je uspostavio tvrdu cenzuru štampe i govora.
Razvio je osobni, kult ličnosti do neslućenih razmjera.
Ne treba promijenit ime trgu
Josip Kregar, gradski zastupnik, SDP: Mogli bismo učiti od Francuza. Napoleon je bio tiranin, osvajač i imperator ali ga Francuzi ipak slave i nije im na kraj pameti da ga skidaju sa trgova i ulica.
Ljubo Jurčić, profesor: Odluku o tome trebaju donijeti povjesničari u smirenijoj atmosferi.
Davorin Štern, predsjednik NO INA: Tito je dio naše povijesti. Protivim se pokušaju bježanja od sebe samih.
Damir Kain, saborski zastupnik IDS: Ako je tko zadužio Hrvatsku onda je to Tito. Bez Tita Hrvatska ne bi postajala ni danas. Treba mu se odužiti podizanjem spomenika.
Milorad Pupovac, saborski zastupnik: Dajući hrvatskim ulicama imena poput imena Mile Budaka žele se relativizirati povijesne istine i nametnuti neke druge povijesne vrijednosti.
Vjeran Zuppa, dramaturg: Tito je griješio, ali griješimo svi. On je bio izuzetna povijesna ličnost koja zaslužuje trg.
Ivo Goldštajn, povjesničar: Tito je bio pobjednik u ratu koji je Hrvatsku doveo na pravu, pobjedničku stranu. Za njegove vladavine Hrvatska je doživjela društveni i gospodarski procvat kakav se nije dogodio nikad prije a ni poslije njega.
Tito u novoj Jugoslaviji, kronološki pregled:
1945. godine kao pobjednik u ratu pripojio je Hrvatskoj, oduzevši Talijanima: Istru, Rijeku, Zadar, dio Dalmacije i otoke.
1948. godine rekao je, po cijenu vlastitog života, sudbonosno NE Staljinu i Varšavskom paktu.
1962. godine Tito, Naser i Indira Gandi osnovali su Pokret nesvrstanih, pokret koji je odigrao odlučujuću ulogu u slamanju preostalog kolonijalizma u svijetu i smirivanju napetih poslijeratnih odnosa između istoka i zapada.
1972. godine bio je predložen za dodjelu Nobelove nagrade za mir koja mu je za dlaku izmakla. Pri glasovanju nedostajao mu je samo jedan glas!
1974. godine potpisao je Ustav po kojem je Hrvatska dobila pravnu osnovu za istupanje iz sastava SFR Jugoslavije.
1980. godine na njegovu pokopu okupio se najveći broj svjetskih dužnosnika koji su se ikad našli na jednom mjestu. Sa suzama i jaucima ispratili su ga milijuni Jugoslavena.
P.S. Simptomatično je da prvi hrvatski predsjednik Frano Tuđman nikada nije dao ukloniti bistu druga Tita iz predsjedničkog ureda na Pantovčaku, Titova bista i dan danas krasi predsjedničke dvore.
Crkva i Međugorje
Mirko Tot /08.10.2011./
Crkva već 30 godina ne zna kamo da smjesti Međugorje. Stvar je prilično zapetljana. Osporiti šestorici mališana da su "vidjeli" Gospu i time razočarati tisuće koji u to vjeruju, a usput pokvariti dugogodišnji trud sposobnih hercegovačkih franjevaca, kojima je pošlo za rukom da iz "viđenja" naprave pravi brend. MEĐUGORSKU VEGETU.
Ili se Crkva mora uhvatiti u koštac sa najvećim mozgovima našega planeta koji zagovaraju "veliki prasak". Vjernici će pitati kako je došlo do "velikog praska". Naravno od Boga! A tko je stvorio Boga? pita se u jednoj svojoj knjizi Daniel Clement Dennett, student Havarda i Oxforda i vodeći zastupnik filozofije uma i nagađa da vjerovanje u nevidljive ili duhovne sile, patuljke u vrtu ili baberoge ispod kreveta nije religija nego praznovjerje.
Pozdrav M. T.
Komentar na post EUROVISION SONG CONTEST, DÜSSELDORF 2011
Piše Ivka Ježić /21.05.2011./
Citajuci Zvonkovo izvjesce iz Düsseldorfa svakom gradaninu Hrvatske dode da pukne od jala.
Zasto je tako sto u Njemackoj moguce? Njemci nisu arogantni, oni su skromni i vrijedni, disciplina je na visokom nivou.Oni su slobodan narod, to znaci da se pravo gradana postuje, oni mogu slobodno reci svoje misljenje. Politicari se boje javnog isticanja naroda jer ih to nerijetko kosta fotelje.
Kod nas vlada monopol, arogancija, sto znaci da pojedinac komandira a ti hoces neces moras kako ti narede. Mobbing je kod nas cesta pojava. Mobbing je cesti razlog pasivnosti a naravno i rezignacije.
Vecina se boji za svoju eksistenciju, pa suti i trpi te spota. Glas naroda se ne cuje. Bez konkurencije nema nista, nema bojazni. Konkurencija je u Njemackoj velika, samo oni najbolji idu dalje.
Pozdrav, Ivka Jezic
Suđenje u Den Haagu
Piše Mirko Tot /19.04.2011./
 |
| Den Haag |
Godine i godine poslije toga, pogotovo ljudi koji takve situacije nisu ponijeli na svoj leđima, ne shvaćaju sudionike, postupke im ne mogu i ne smiju opravdavati i kažnjavaju ih.
U Den Haagu sudilo se za Oluju i događaje nakon Oluje. Tako je barem na početku izlaganja presude sudac napomenuo..
Ima stvari u životu koje je teško samom sebi priznati ili spomenuti, a meni i napisati: Sto ako je sud bio u pravu?. Ako u daljnjem postupku presuda postane pravomoćna moraju snositi posljedice sudske odluke, a ostali građani poštivati odluke suda i povući pouke iz svega toga. Vladi i hrvatskoj diplomaciji veliki je zadatak da tu mrlju sa domovinskog rata svim raspoloživim argumentima ospore, i pritom ne zaboraviti koračenje u budućnost.
Mirko Tot /Zagreb
Crtica iz političkog života Njemačke
 |
| Philipp Rösler |
Možda ovakve teme neće mnogim posjetiocima ovih stranica biti zanimljive, stoga prepuštam glavnom uredniku da o tome odluči. U Njemačkoj, u kojoj, u slozi živi preko 60 nacija, poštujući zakone i pružajući lojalnost spram države koja im omogućuje zajednički suživot, zbio se ovih dana i mali politički kuriozitet.
Negdje u veljači 1973 godine, za vrijeme američko-vijetnamskog rata, u skloništu za djecu, čije je roditelje progutao taj prljavi, kao i svi ostali ratovi, nalazilo se i malo vijetnamsko dojenče, bez imena i prezimena i točnog datuma rođenja. Bračni par iz Njemačke, bez djece, ali sa željom da imaju jedno, posvojili su to bezimeno malo stvorenje. Obitelj se zvala Rösler i malom dali ime Philipp.
Taj "mali" Philipp Rösler završivši studij medicine i stekavši titulu dr. med. učlanio se u Njemačku liberalnu stranku FDP i kod zadnjih parlametarnih izbora, sa 38 godina starosti, postao ministar za zdravstvo. Svojim liberalnim pogledom na svijet, inteligencijom i finim odgojem, uzdigao se iznad svojih stranačkih kolega, tako da će sada zamijeniti na čelu stranke svojeg dosadašnjeg predsjednika Guido Westerwelle, čija je popularnost naglo pala, a to se i odrazilo na zadnjim saveznim republičkim izborima u dvije, od ukupno 16 saveznih republika.
U modernom i tolerantnom društvu, gdje nije bitna vjera i porijeklo, boja kože ili krvna zrnca, nagrađuju su sposobni i mladi ljudi a za dobrobit cijelog društva. Njegov izgled, vijetnamsko-azijski, nikoga ne smeta da se tome mladom i ambicioznom čovjeku ne povjeri toliki odgovorni politički zadatak.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
Zastupnik
Piše Mirko Tot /02.02.2011./
Ministar obrane Njemačke, Karl-Theodor zu Guttenberg dao je neopozivu ostavku na sve političke funkcije u državi. Taj Njemački aristokrat, diplomirani pravnik i najomiljeniji i perspektivniji političar na momentalnoj političkoj sceni u Njemačkoj, pišući doktorsku dizertaciju u kojoj navodi citate iz literature koja mu je bila potrebna, ne stavljajući to pod navodne znake, ogriješio se u stroga akademska pravila i iz moralnih razloga napustio političku scenu, da ne nanosi političku štetu stranci kojoj pripada i sačuva obraz pred vojnicima kojima je bio nadređen.
Mi, u našoj domovini Hrvatskoj, imamo drugačija "pravila". Tek kada zatvorki stražar uzme ključ u ruke da bi nekome političaru otključao njegovu remetinečku sobicu, tek tada za dotičnog presuda postaje "pravomoćna" i spreman je napustiti svoju dobro plaćenu neučinkovitu stolicu. Čudimo se onda da su nam ulice zatrpane nezadovoljnim pučanstvom i da se ta kritična masa naglo približava temperaturi vrenja. A što ćemo onda.?
Toliko dva različita svijeta, a samo 4 sata vožnje udaljena jedno od drugog.
Privatni rad liječnika
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
Ako netko odradi svojih osam sati za koje je plaćen i dade maksimum od sebe, jer to je preduvjet da firma prosperira i ima budućnost, poslije toga nastaviti istim poslom nekoliko sati u privatnom aranžmanu, ne vjerujem da bi to bilo pravom, privatnom poslodavcu po volji. Od posloprimca se očekuje da na posao dođe odmoren, trijezan i naspavan da bi ponovno svoje znanje i energiju stavio na raspolaganje firmi koja ga zapošljava. Bolnice su državne ustanove, financiraju se porezima svih građana onda građanin ima pravo da ga dočeka odmoreni, stručni i naspavani liječnik, inače postoji opasnost da kvaliteta bolničkih usluga trpi na kvaliteti, a i žalosno je da liječnici, uloživši najbolje godine života za studij moraju još naknadno raditi u "fušu" da prehrane obitelj. Solidne place bile bi najbolji poticaji motivaciji liječnika i tek onda se od njih može zahtijevati puni angažman za vrijeme radnog vremena a za dobrobiti poslodavca - države a naročito naroda - pacijenta.
Mirko Tot
 |
| Zastupnik |
Ministar obrane Njemačke, Karl-Theodor zu Guttenberg dao je neopozivu ostavku na sve političke funkcije u državi. Taj Njemački aristokrat, diplomirani pravnik i najomiljeniji i perspektivniji političar na momentalnoj političkoj sceni u Njemačkoj, pišući doktorsku dizertaciju u kojoj navodi citate iz literature koja mu je bila potrebna, ne stavljajući to pod navodne znake, ogriješio se u stroga akademska pravila i iz moralnih razloga napustio političku scenu, da ne nanosi političku štetu stranci kojoj pripada i sačuva obraz pred vojnicima kojima je bio nadređen.
Mi, u našoj domovini Hrvatskoj, imamo drugačija "pravila". Tek kada zatvorki stražar uzme ključ u ruke da bi nekome političaru otključao njegovu remetinečku sobicu, tek tada za dotičnog presuda postaje "pravomoćna" i spreman je napustiti svoju dobro plaćenu neučinkovitu stolicu. Čudimo se onda da su nam ulice zatrpane nezadovoljnim pučanstvom i da se ta kritična masa naglo približava temperaturi vrenja. A što ćemo onda.?
Toliko dva različita svijeta, a samo 4 sata vožnje udaljena jedno od drugog.
Privatni rad liječnika
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
Ako netko odradi svojih osam sati za koje je plaćen i dade maksimum od sebe, jer to je preduvjet da firma prosperira i ima budućnost, poslije toga nastaviti istim poslom nekoliko sati u privatnom aranžmanu, ne vjerujem da bi to bilo pravom, privatnom poslodavcu po volji. Od posloprimca se očekuje da na posao dođe odmoren, trijezan i naspavan da bi ponovno svoje znanje i energiju stavio na raspolaganje firmi koja ga zapošljava. Bolnice su državne ustanove, financiraju se porezima svih građana onda građanin ima pravo da ga dočeka odmoreni, stručni i naspavani liječnik, inače postoji opasnost da kvaliteta bolničkih usluga trpi na kvaliteti, a i žalosno je da liječnici, uloživši najbolje godine života za studij moraju još naknadno raditi u "fušu" da prehrane obitelj. Solidne place bile bi najbolji poticaji motivaciji liječnika i tek onda se od njih može zahtijevati puni angažman za vrijeme radnog vremena a za dobrobiti poslodavca - države a naročito naroda - pacijenta.
Mirko Tot
Privatni rad
liječnika
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
Ako netko odradi svojih osam sati za koje je plaćen i dade maksimum od sebe, jer to je preduvjet da firma prosperira i ima budućnost, poslije toga nastaviti istim poslom nekoliko sati u privatnom aranžmanu, ne vjerujem da bi to bilo pravom, privatnom poslodavcu po volji. Od posloprimca se očekuje da na posao dođe odmoren, trijezan i naspavan da bi ponovno svoje znanje i energiju stavio na raspolaganje firmi koja ga zapošljava. Bolnice su državne ustanove, financiraju se porezima svih građana onda građanin ima pravo da ga dočeka odmoreni, stručni i naspavani liječnik, inače postoji opasnost da kvaliteta bolničkih usluga trpi na kvaliteti, a i žalosno je da liječnici, uloživši najbolje godine života za studij moraju još naknadno raditi u "fušu" da prehrane obitelj. Solidne place bile bi najbolji poticaji motivaciji liječnika i tek onda se od njih može zahtijevati puni angažman za vrijeme radnog vremena a za dobrobiti poslodavca - države a naročito naroda - pacijenta.
Mirko Tot
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
Ako netko odradi svojih osam sati za koje je plaćen i dade maksimum od sebe, jer to je preduvjet da firma prosperira i ima budućnost, poslije toga nastaviti istim poslom nekoliko sati u privatnom aranžmanu, ne vjerujem da bi to bilo pravom, privatnom poslodavcu po volji. Od posloprimca se očekuje da na posao dođe odmoren, trijezan i naspavan da bi ponovno svoje znanje i energiju stavio na raspolaganje firmi koja ga zapošljava. Bolnice su državne ustanove, financiraju se porezima svih građana onda građanin ima pravo da ga dočeka odmoreni, stručni i naspavani liječnik, inače postoji opasnost da kvaliteta bolničkih usluga trpi na kvaliteti, a i žalosno je da liječnici, uloživši najbolje godine života za studij moraju još naknadno raditi u "fušu" da prehrane obitelj. Solidne place bile bi najbolji poticaji motivaciji liječnika i tek onda se od njih može zahtijevati puni angažman za vrijeme radnog vremena a za dobrobiti poslodavca - države a naročito naroda - pacijenta.
Mirko Tot
Osakaćene ljudske duše
Piše Mirko Tot /11.02.2011./
|
| Voljeni Ivo |
" U borbi nitko nije uistinu duševno zdrav. Stanje svijesti vojnika na bojištu vrlo je uzburkano i javlja se kao neka epidemija ludila koja utječe na sve. Čovjek je zapravo krhko biće i većina drhturi jer ne može savladati ljudsku slabost ili osobini strah! Postoje neki koji ga ne osjećaju, ali to su ljudi" čudnog kova", otvori iskrenu dušu Hrvat-ribič, Prirođenim nagonom za samoodržanjem, sa zdravom dozom straha i vojničke sreće pridonijeli su tome da smo se koji puta sreli na malom holandskom jezeru sa velikom dozom optimizma u nadi da nam "zagrize veliki komad". Bio je smješten kod sestre i šogora. Dugo ga ne susrećem, izgleda da se vratio očekivajući radno mjesto koje je izgubio boreći se kao i drugi.
Pozdrav rodnome kraju
Nema komentara:
Objavi komentar