petak, 2. rujna 2011.

Politička zanovijetanja


Jesmo li 29. studenog slavili Dan Republike ili Dan kolinja
Piše Ivan Ročić /01.12.2011./

29. studeni Dan Republike bio je najdraži državni praznik radnika i seljaka u bivšoj nam državi Jugoslaviji. Ulice bi bile okićene državnim i republičkim zastavama. U izloge bi bile stavljene parole i fotografije Josipa Broza Tita.
 Djeca bi tih dana bila primana u pionire. Mame bi đacima prvaščićima oblačile svečane bijele košulje, oko vrata stavljale im crvenu maramu a na glavu plavu kapu titovku. U školi, pred roditeljima i učiteljima polagali bi svečanu zakletvu: "Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi..." Priredba bi završila poklikom "Za domovinu s Titom", a djeca bi gromoglasno uzvratila: "Naprijed!". Potom bi se priredio svečani domjenak za sve prisutne. Djeca su voljela Dan Republike jer tih dana nije bilo škole.

A stariji, zašto su oni voljeli 29. studeni Dan Republike?
Zato, jer bi se praznici produžili na najmanje pet dana: dva dana praznika, dva odrađena dana, subota, nedjelja, a i prohladno vrijeme u to doba je već bilo kao naručeno za kolinje.

Kolegica Ivka je ispričala jedan stvarni događaj iz njezinog djetinjstva. Događaj koji se zbio najvjerojatnije za Dan Republike, jer u te dane je skoro svaka markuševečka obitelj imala spremnu barem jednu svinju koju je trebalo pretvoriti u čvarke i kobasice, meso ispeći i zajedno s masti spremiti u banje (banje su pocinčane limene posude sa širokim dnom i poklopcem na zatvaranje), a najbolji komadi mesa završili bi na tavanu na dimu i vjetru te tijekom cijele godine bili slasna poslastica za sve ukućane.

Nameće se pitanje jesmo li u Jugoslaviji slavili Dan republike ili Dan kolinja. Svatko neka odgovori sam sebi, po svojoj savjesti.


Naša premjerka JA-dranka

Jadranka Kosor
Ne mogu si niti zamisliti da se "naša" JA-dranka zove drugim imenom, što bi vjerojatno njezinim suradnicima bilo draže "JA sam naredila, JA ću pokrenuti, JA sam napravila, JA to obečavam, i to u nepovrat JA, JA, JA. Jadni njezini, od nje ovisni, jer oni zbilja ništa ne rade? Nismo nikada čuli da gospođa Andela Merkel koristi "Ich bin, Ich war, ich werde" jer je na čelu jednog tima koji zajedničkim radom obavljaju posao za koji su izabrani. Da bi svojim suradnicima, sekretarima,ministrima, pisacima govora i portiru na vratima i neznam kojima jos koji zajedno pridonose uspjehu, odala priznanje, gospođa Merkel koristi pohvalnu i pristojnu rijec "MI SMO" JA-drankini podređeni šutke se griju uz tu toplu peć makar bi im bilo možda milije da se JA-dranka prekrsti na MI-rjanu, pa da se i njima, za njihovu nestručnost i nekompetentnost oduži sa MI smo, MI nećemo, MI hoćemo.
Mirko Tot,  Krefeld, 28.12.2010.




Hrvatska sadašnjost (2)
Piše Mirko Tot

Slušali smo godinama, zahvaljujući javnim glasilima, za zlodjela ponekih osoba, kada bi bili pritisnuti do samog zida "spasonosnu" i na pamet naučenu i za ovakvu priliku pripremljenu rečenicu "prepustimo to nadležnim institucijama" znajući od samog početka da im je predmet deponiran u najdubljoj ladici pisaćeg stola državnog odvjetništva ili sudstva.

Ako, sinovi, kćeri, vlastita supruga, braća, majke i punice i svi koji pripadaju najbližoj rodbini znaju mjesečna primanja "skrbnika" a pored toga su im poznate cijena kubnog metra plina kojim se griju, kilowatsati struje koju troše, cijene na Dolcu ili Konzumu a bogatstvo i dalje raste i to vrtoglavom brzinom, i pored svega toga nitko ne upita "skrbnika" odakle je to, onda to nije mjerilo morala samo čitave obitelji nego i ostalih koji su korak uz korak godinama koračali usporedno i šuteći odobravali radnje. Stoga bi bilo preporučljivo otvoriti i onu zadnju ladicu pisaćeg stola i provjeriti dali se tu radi zbilja samo o pomanjkanju morala ili o nečem drugom.
"Prepustimo to nadležnim institucijama" moralo bi se konačno shvatiti doslovce.
Mirko Tot
Krefeld-Zagreb /14.12.2010./




Hrvatska sadašnjost  (1)
Piše Mirko Tot
Ivo Sanader, bivši predsjednik vlade u bijegu


Stoljećima i stoljećima čekali smo tu 1990-tu i dočekali da se pojavi Tuđman. Stoljećima maštali i sanjali da budemo svoj na svome, žalili se stoljećima kako nas iskorištavaju, ponižavaju, varaju, pljačkaju, svi čije smo sluge bili. Krali su nas Huni, Tatari, Turci, Marija Terezija i Franjo Josip i na kraju Srbi, govore nam i uče nas naši sveznajući.
Krali i pljačkali su nas DRUGI i svejedno smo opstali čekajući u nadi vlastitu domovinu, slobodu, pravdu, mir i spokojstvo.
Kada se na kraju nad Hrvatskim nebom zavijorila zastava, simboli hrvatstva, pukom se prelomila "Lijepa naša domovino", sahranili heroje
i sazidali im grobove da ih se nikada ne zaboravi, pojavile se horde NASIH hijena i sakalja, nezasitnih i nemoralnih glatkih jegulja.
Povezani kumstvom, ženidbom, zajedničkim studiranjem i roštiljanjem u vinogradima Prigorja i dogovorima na Hercegovačkim pašnjacima, grabe i kradu do čega stignu, svome narodu i svojoj državi a pokradeno proglašavaju "naslijeđem ili zaradom radeći 5 godina u inozemstvu ". I postadoše hrvatskom "elitom".
To je naša Hrvatska koju nismo nikada sanjali.
Mirko Tot, Zagreb-Krefeld /11.12.10/



Otvoreno pismo, odgovor kolegi Mirku Totu
Piše Ivan Ročić

Poštovani kolega Mirko!
Drago mi je da si se ponovo javio sa temom koja spada u rubriku «Politička zanovijetanja", mada smo u komentaru jednog posjetitelja čuli kritiku da se blog markuševec ne bi trebalo baviti politikom. Doista blog markuševec nije politički blog, političkih blogova imamo napretek u našem okruženju ali postoji ona narodna «Ako se politikom ne bavimo mi, baviti će se ona s nama».
Ja do danas, nisam napisao niti jedan politički post, ali ponukan tvojim dopisom i još više ponukan katastrofalno lošom situacijom u našem društvu smatram svojom građanskom dužnošću oglasiti se na tu temu.
Devedesetih godina prošlog stoljeća izborili smo se, uz mnoge ljudske žrtve, za neovisnu, demokratsku Hrvatsku, nadajući se da će se ostvariti obećanje našeg vođe Franje Tuđmana da će Hrvatska, kada izađe iz okova Jugoslavije, biti država blagostanja, da će hrvatska lisnica biti u hrvatskom đžepu, hrvatska puška na hrvatskom ramenu, da će Naša lijepa biti socijalna, pravedna i poštena država.
Nažalost, danas 20 godina poslije shvaćamo da je sve to bila obična laž i prijevara. Ništa od toga se nije ostvarilo. Hrvatski novac je završio u stranim bankama i džepovima domaćih lopova, hrvatska puška skinuta je sa hrvatskog ramena, socijalna i radna prava su degradirana do neprepoznatljivosti a o lopovluku koji doseže do samog vrha hrvatske vlasti da i ne govorimo. U narodu kruži poštaplica «Ni Beč, ni Pešta ni Beograd nisu opljačkali Hrvatsku kao ovi naši «veliki domoljubi».
Socijalistički društveni sustav je srušen, a drugi kapitalistički nije izgrađen. Tradicionalni sustav vrijednosti je degradiran a tzv. „srednja klasa“, polako ali sigurno nestaje, napredovao je samo mali broj novih bogataša tajkuna. Čak se nije ostvarila ni ona Tuđmanova ideja da bi Hrvatskom vladalo 200 bogatih obitelji. Prema statističkim pokazateljima jedva da takovih ima pedesetak.
A naš ministar financija je otkrio čarobnu formulu vječne ekonomske uspješnosti. Kako mu se samo brk smiješi kad narodu priopćava da se Hrvatska zadužila za novih desetak milijardi što kuna što eura, svako novo zaduživanje vladajući priopćavaju kao novi veliki uspjeh, jer tko bi nam davao krediti da nismo tako uspješni a i dugove nećemo vraćati mi nego naša djeca i naši unuci. Jel' tako? Tako je! Idemo dalje!

U cijeloj toj konstrukciji postoji tek jedna mala neugodnost: dugove ponekad treba vraćati s kamatama i na vrijeme jer po onoj Šenoinoj «Ide vrijeme dođe rok, eto vraga skok na skok!» Ali ni to nije problem, ministar samo pogleda, ima li još koja banka za prodati – nema, ništa zato prodati ćemo još preostala, naftna polja, izvore pitke vode, otoke, obalu, tvornice, infrastrukturu, prodati ćemo i zadnje obiteljsko srebro samo da sačuvano socijalni mir i da nam narod dade glasove na narednim izborima. Jel' tako? Tako je! Idemo dalje!
Ovo je samo jedan mali, kratki uvodni prilog za rubriku Politička zanovijetanja. Tema ima bezbroj pa ću još, u dogledno vrijeme, napisati još poneki post.
Lijepi pozdrav tebi Mirko i svim Hrvatima ma gdje bili!

PS
U jednom trenutku imaš sve: vlast, značaj, neprobojni BMW, vozača, zapisničarku, zlatnu karticu, sljedbenike, novinare, urednike, službeni mobitel, službeni laptop, službeni stan, privatne vile i jahte, milijune eura, tjelohranitelje, fotoreportere, totalnu pažnju puzavih ministara i državnih tajnika, povijesne izjave, sjednice, replike… I onda – paf, odjednom više nemaš ništa. Mrak. Muk. Praznina. Remetinec


Odgovor Mirka Tota
Dragi posjetitelji stranica,
i ja bi osobno bio nezadovoljan da se ove divne stranice posvećene našem kraju, našem Markuševcu pretvore u međustranačko polemiziranje u smislu promidžbe jedne ili druge političke opcije, ali kaos u našoj Domovini zahtijeva od nas razumnih građana i birača da koristimo svaki i najmanji prostor za ispoljavanje našeg nezadovoljstva i protestnim porukama ofarbamo čak i nebo ako je potrebno.
I ja sam osobno pazio da svojim skromnim prilozima na ovim stranicama budem nestranački opredjeljen a ako sam se i koji puta "upetljao" u politiku pokušao sam to obojiti kao parodiju ili satiru.
PS. Slike naših mjesta iz "starih vremena" koje se javljaju na ovim stranicama neprocjenjive su vrijednosti. Odlično!!
Pozdrav rodnom kraju, Mirko Tot /12.12.2010 ./




Noćna mora - Petrinjska 30 

Krajem pedesetih i pocetkom sezdesetih godina kada smo se PASOSU (putovnici) toliko veselili kao sestici na lotu, dolazio bi vec ujutro rano ispred Petrinjske 30 da bi nakon nekoliko sati cekanja doznao "jos nije gotov" sto se ponavljalo mjesecima. U tome kaosu, gdje se sve obavljalo, sredivalo, odobravalo, ovjeravalo, upisivalo, guralo, svadalo, vrijedalo i " sredjivalo", nista se do dana danasnjeg nije promjenilo. Jedino su regali sa dokumentima i spisima nestali i zamjenjeni kompjutorima.

Salterska stakla "okicena" sa svim mogucim "informacijama" naljepljena Bog zna kuda "upucuju" gradjana na svega i svacega, tako da od tih silnih obavijesti sluzbenicu ne mozes ni vidjeti. Uzmi si dan dopusta jer birokracija trazi od tebe: potvrdu da si jos ziv, prijavljen, odjavljen, rastavljen, ozenjen, ne kaznjen, vjernik, nevjernik, pusac, nepusac...
Potrazi posebni salter za "pravi" formular, biljege i onda se stani u red, ako si uspio brzo da shvatis u koji . Cekas, cekas i jos cekas. Odes na fileke- zakasnis. Ljudi polupismeni, dosli su u VELEGRAD, moraju se prijaviti, upisati, potpisati, gdje: u koji ugao, mala ili velika slova, sa olovkom ili penkalom. Kaos - nocna mora. U sadasnje doba kada se tehnikom u sekundi vremena mogu izmjenjivati podaci iz San Franciska sa Singapurom, od Sjevernog do Juznog pola istom brzinom, ne mogu shvatiti da takova vazna ustanova mora biti smjestena na jednom mjestu, usred grada, bez parkiralista i udaljena od tramvaja i autobusa. Nebi li bilo jednostavnije ovakva vazna mjesta u sluzbi gradana smjestiti na vise lokacija, pristupacnih javnom prijevozu, parkiralistu te pojednostavniti procedure i ustedjeti gradanima mnogo izgubljenog vremena i zivaca. Nasi gradski oci putuju sirom svijeta. Poruka, otvoriti oci, uciti.
Pozdrav rodnom kraju
Mirko Tot




Zlatko Sudac - mega zvijezda Večernjeg lista

Mi klinci, od straha, nikako nismo mogli zaspati kad su moj djed Štefina i stric Miško pričali što su sve "doživeli".
«Točno u pol noći, kad se zvono na crkvi Svetog Šimuna oglasi visokim tonom četiri put a drugo tri oktave niže dvanajst put, najbolše ti je lepo doma u svojoj hiži biti. U to gluho doba noći babe u narodnoj nošnji peru rublje na potoku, babama sve vidiš samo lica ne, brbljaju nerazgovetno da niš ne razmeš.».

Djed Štefina već je vidio i sprovod, sve ljude, lijes, popa, samo glave ne. Strica Miška su pak "naganjale" coprnice kad je jutrom išao podojiti kravu, jer je strina Jelka rano otišla sa trgovinom na Jelačić plac. Kada su oni umrli, odmah poslije drugog svjetskog rata, nestale su coprnice, vukodlaci, vile i vještice.

I tako su prolazila mirna vremena, bez vanzemaljskih prikazivanja dok nije par djece na Hercegovačkom brdu «UGLEDALO MARIJU» u dugačkom plaštu, sa maramom na glavi. Polusnena .djeca "uplašena i iznenađena" otrčala u selo, ispričali roditeljima, roditelji drugim roditeljima, drugi trećima, dok to nije došlo do ušiju tamošnjih franjevaca. Tu tek "Marija" dobiva puni legimitet i "vijest" pada na plodno tlo ne mareći ni za Papu ni za nadležnog mostarskog biskupa, koji im stalno obećavaju da će oni to "ispitati".

Naši hercegovački franjevci i dalje od toga prave "brend", međugorsku "VEGETU". Dolaze na tisuće koji u to vjeruju, "izlijeće" karcinome, "prohodaju", "povrati im se vid" i tako ta "Vegeta" putuje svijetom. To je uzelo toliko maha da nikakva teorija, biskupsko, pa čak ni Papino nijekanje te "pojave" nema učinka.
Tako smo se i mi svi skupa na to i privikli. Odeš u Međugorje, pomoliš se, tu dobro ručaš, nakupuješ pune ruke suvenira i natrag u svakodnevnicu. Kičma i dalje boli, meniskus još deblji od hodanja, glavobolja nikako da prestane…

S time bi se i nekako pomirili da nije došao "ON" momentalna "zvijezda" Večernjeg lista ZLATKO SUDAC . "Svemogući svećenik, iscjeljitelj" svega i svačega a na teret i brigu Pape i cijelog Vatikana koji i ovaj put ne znaju kako da se odnose i riješe taj "fenomen" jer to je njihov pastir, koji nije toliko skrivio da ga se otpusti, jedino što pravi " malo zbrke" u firmi. Pa on "lijeći" bolesne, ljudi padaju u trans ,oslobađaju se svakodnevnih tegoba, vjeruju da je nadnaravni.

Opet se sjetim svog djede i strica Miška. Njihovih coprnica, vila, vukodlaka, sa razlikom da sam im onda vjerovao, a danas odmahnem samo glavom.
Pozdrav rodnom kraju,
Mirko Tot




Bandiću, ostani među nama, tu je tvoj Pantovčak

Milane,gradonačelniće!

Ne tuguj da ti je "brdo" ostalo uskraćeno, ograđeno žicom, sa magarcima, pavijanima. kozama, fazanima, paunima i Bog zna sa kakovim sve životinjama koje mi obični nećemo imati prilike vidjeti ni izdaleka.

Tu se konzumira Dom perignon, rukuje, slika, nazdravlja, ugošćuje, a onih malo ovlasti koje bi imao, malo je za tebe radišu. To zahtjeva tek 50% tvoje energije, a kuda ćeš sa ostatkom. Ti si " konj, traktor, buldožer," Ti ustaješ kada drugi idu na počinak, ti si maher koji se tek zagrije kada drugi već posrnu.

Što bi ti na Pantovčaku?. Da iz dosade "križaš" magarce sa fazanima, koze sa paunima, farbaš vrapce i prodaješ pod kanarince. Da preoreš Pantovčak,obrezuješ voćke?. Sa svojom radinošću pobrkao bi sve i napravio "pravi kaos" u podsljemenskoj "idili".

Ostani tu među nama.Trebaju te Kozari bok, Peščenica, Trnje, Sesvete i još mnogo toga. Dođi ponovno kod nas u Markuševac na proštenje, na gvirc i domaće pogače. Svrati i u Trnavu da vidiš obnovljeni Ročićev mlin.
Troši se tu gdje ti trošnja pravi zadovoljstvo, među svojom rajom, sirotinjom, nezaposlenima i kumicama sa Dolca. To je tvoj "Pantovčak".Tu si nepobjediv.

Sa dobronamjernim pozdravima rodnom kraju.
Mirko Tot




Moral hrvatskog društva

Sve nedaće koje su zatekle građane Hrvatske, od gubljenja radnih mjesta, krađa nacionalnih resursa, lopovluka, pljačke, laži, podmetanja neistina, kleveta i krivih obećanja, možemo svesti pod jedan nazivnik! "sraz građanskog morala".

Kler propovijeda poštenje, ljubav među nama, iskrenost i skromnost, a grješnicima preporučuje da se obrate Bogu, pomole za grijehe, ispovijedaju i izmole pokore, umjesto da im sa oltara pročitaju krivični zakoni po kojima se dotična djela kažnjavaju, ali ne, grješnici - čitaj kriminalci, idu linijom manjeg otpora. Napune crkve, sklope ruke prema Nebesima, i "OČE OPROSTI MI GRIJEHE....."


Tako dragog BOGA "ne trebamo". Zbog čega ga zamaramo našim nemoralom, zbog čega ga "molimo" da nam nešto "oprosti". Stalno "moljakati" je slabost, gdje nam je dostojanstvo i ponos da hodamo uspravno, da nemamo potrebe se nekom ispričavati i moliti za "oprost".

Izmoliti za pokoru 10 OČENAŠA i toliko ZDRAVOMARIJA, misleći sada je sve u redu, a sutra nastaviti sve po starom, najveća je uvreda onome kome se "OBRAČAMO". U Nedjelju opet u Crkvu, ponovno zamoliti za "Oprost", i tako čitavog života.

Mi si tepamo kako smo mi od davnina katolički narod, i jesmo, ali nemojmo biti sinovi SOTONE jer ćemo zamijeniti mjesta, umjesto ispred oltara, sa sobicom u Remetincu. Tamo su zidovi debeli i pozivanje na "oprost" ne čuje se niti do Save a kamo li do "Uzvišenog
Pozdrav Mirko Tot




Odgovor blogeru Bigeru
Hallo Ivane,
Proslu vecer kod kuce dospio sam, preko tvojeg bloga, na stranice Biger.blog.
Ti ga sigurno poznas jer je iz nasega kraja. Talenat je i dobro pise, ali svo to mracno vidjanje dogadja malo me zabrinulo pa sam onako spontano napisao odgovor na njegov zapis iz Marije Bistrice.
Pozdrav, Zvonko

Zvonko Simunjak odgovara blogeru Biger http://biger.bloger.hr/ na njegov napis iz Marije Bistrice

Hi Biger,
glavu gore. Rijeci su ti dobro slozene, ali nema razloga za depresiju.
Imas zenu i djecu. to su vrijednosti , to ti je buducnost.
Ako kroz pisanje otvaras ventil svojoj dusi, svojim tegobama sto te muce,
Onda je OK
Ali ak te i pri pisanju stegne u prsima, onda “lass es sein, das macht dich krank”!!!.
Okani ga se, privremeno, jer si talenat, dok neke stvari ne shvatis.

Da shvatis:
Da ti nisu rekli istinu kad su te slali u rat.
Da Hrvatsku nije unistio rat nego privatizacija.
Da je hrvatska trebala postati feudalna drzava.
Da je bilo izabrano 200 feudalnih porodica.
Da je na celu feudalaca trebala biti dinastija Tudmanovaca.
Da je za vrijeme SFRJ Hrvatska bila u srcu Europe.
Da je Hrvatska tamo, kud su je odveli Hrvati, dosljaci sa Balkana.
Da je Balkan ime poluotoka na kojem je i dio Hrvatske.
Da smo mi vecim dijelom na Balkanu nego na Dunavu,
Da smo ipak podunavska zemlja.
Da kad Europa veli Balkanac, ne misli geografski.
Da je pojam „Balkansko ponasanje“ definirao Otto von Bismarck.
Da je Balkan usporedio sa velikom Gostionicom.
Da u toj gostionici kada se ugase svjetla nasrnu svi jedan na drugoga.
Da kad je to Bismarck izjavio hrvatska nije bila Balkanska zemlja.
Da je Hrvatska balkanizirana poslije 1995.
Da gangsteri obrijanih glava nisu hrvatska elita.
Da svi celavi nisu gangsteri.

Da…Da…Da… Ak si shvatil onda nadopuni sa Da…Da…Da

Biger, mi smo iz istog kraja. I ja sam pil vodu na Gradilušćici i slusal svetošimunska zvona. I zvonil sam sa njima. I ne zaboravi: “Bog ce ti pomoci ak si sam pomognes”. Kad umrijes imat ces vremena biti sa Bogom, sad si ziv, veseli se zivotu sa svojom zenom i djecom. Poljubi je, pokazi joj da je volis, da proslost pripada proslosti, da je vrijeme veselja, a ne molitve. Ak ju ti ne poljubis poljubit ce ju neko drugi, ... onda opet problemi, otvara se “Bozanstvena komedija”, nisi vise “Na Rubu Pameti”, prelazis rub, silazis, vodjen tvojom Beatrice i nalazis svoj krug.

Napisi nesto veselo, think positive ... denk positiv .... razmisljaj pozitivno! Onda to i napisi!
Pozdrav, Zvonko Simunjak
Predsjednicki izbori
„Bilo pa proslo,“
„Tresla se brda rodio se mis,“
tako bi se mogli protumaciti prosli predsjednicki izbori onosno resultat tih izbora koji je recimo... onakav kakv.... je....
Te rezultate nema smisla posebno komentierati. Volja naroda ostvarena na demokratskim izborima se mora postivati i tocka bez ali.....
Svi oni koji vele “to nije moj predsjednik ja ga nisam birao” se varaju, prizivlju jednoumlje protiv kojeg se oni navodno bore.
Iz ovih izbora se vidi da Hrvatska nije politicki sazrijela i da ce proci jos sigurno dva desetljeca da se betonske glave zamijene za razumne, koje ce shvacati da politicki protivnici nisu njegovi neprijatelji i da je legitimno drugacije misliti.

Poslije izbavljanja iz egipatskog ropstva, narod Zidovski nije punih cetrdeset godina smio uci u Obecanu zemlju. Onaj ko se rodi u ropstvu ne moze misliti kao slobodan covjek. Eto braco Hrvati. Strpite se jos koje desetljece.

Moj komentar o izbornoj kampanji:
“Mlatila se prazna slama za neki buduci štrožak “Strohsack” u Rementincu, mozda cak i na Golom Otoku kojeg bi pod hitno trebalo osposobiti za one koji su se preko politike ogrijesili o sedmu bozju zapovijed: “NE UKRADI”.
Tako ce imat priliku da u nekim novim nadolazecim, revolucionarnim vremenima mogu za sebe reci: “Bio sam politicki zatvorenik na Golom Otoku, jer me je politika tamo odvela. Ja sam nevin.”
Mnogo toga je receno, a jos je vise ostalo nedoreceno, a zadnju bi rijec ipak trebalo imati drzavno odvjetnistvo nakon sto im USKOK proslijedi rezulatae svojih istraga.

Moj kandidt je bila Vesna Skare Ozbolt.
Ona se preobrazila: Iz nekadasnjeg tudjmanovog Ruznog paceta u jednu fejst zensku.
Stvarno steta da se bavi politikom.
Srdacan pozdrav, Zvonko Simunjak
Izbori za predsjednika
Svi predsjednički kandidati "prijetili" su biračima da će "sravniti" sa zemljom sve koji se bave kriminalom i korupcijom.

Ajme, kakove loše savjetnike su imali. I to svi redom. Pa tko će ih birati kada prijete, zastrašuju i uznemiruju onih 55% koji su apstinirali prvi krug.
Da će ih privesti "kadiji" i oduzeti im pokradenu imovinu.

Onih 45% naivnih !? povjerovalo je obećanjima kandidata i pojurilo izbornim kutijama kao i ja.
Da je samo i jedan od kandidata imao dobrog "savjetnika i muda" obećao bi narodu, ako dođe na vlast, da će "prvo osnovati komisiju koja će na pravom mjestu i u pravo vrijeme donijeti odluku za borbu protiv korupcije i kriminala za dobrobit hrvatskih građana, a zadnju "odluku" donijeti on osobno".
I eto ti mira u narodu!

To su "obećanja" koja zatalasaju mase, tu se rulja diže na noge, i evo tih 55% na izbornom mjestu.
Moramo se prilagoditi" većini". Ili možda nije tako?
Pozdrav rodnom kraju, M. Tot 




"Brige" o novom predsjedniku
 

Ivo Josipović
Imam osjećaj, čitajući dnevno našu " žutu, zelenu, crvenu" i tko zna kakovu sve novinu, da naš novi predsjednik Josipovic ne zna apsolutno ništa. Sva moguća spisateljska pera naše svakidašnjice upravo se natječu u zamjerkama, uputama, brigama i drugim "savjetima" što je trebao i nije trebao da uradi. Pa mu kravata stoji na krivo, em nije provjerio ovoga ili onoga, koga bi morao prvo posjeti,

Pustimo čovjeka da se prvo snađe na novom poslu, da zapamti koji kluč ide u koju bravu, gdje se pale i gase svjetla, da izmjeri koliko mu vremena treba da dođe od stana do posla. Ali ne. Odmah mu ti" sveznajući" otežavaju dane, ne poznavajući uopće njegovu svakidašnjicu i težinu posla koji mora obnašati.

Petljaju se u sve i svašta, a znaju sigurno da te "preporuke" nemaju šanse da stignu do njegovog uha, a on bi osobno i požalio na izabranom poslu kada bi se bavio ovakvim lapalijama.
Pozdrav rodnom kraju, Mirko Tot




Predsjednicki izbori
„Bilo pa proslo,“
„Tresla se brda rodio se mis,“

tako bi se mogli protumaciti prosli predsjednicki izbori onosno resultat tih izbora koji je recimo... onakav kakv.... je....
Te rezultate nema smisla posebno komentierati. Volja naroda ostvarena na demokratskim izborima se mora postivati i tocka bez ali.....
Svi oni koji vele “to nije moj predsjednik ja ga nisam birao” se varaju, prizivlju jednoumlje protiv kojeg se oni navodno bore.
Iz ovih izbora se vidi da Hrvatska nije politicki sazrijela i da ce proci jos sigurno dva desetljeca da se betonske glave zamijene za razumne, koje ce shvacati da politicki protivnici nisu njegovi neprijatelji i da je legitimno drugacije misliti.

Poslije izbavljanja iz egipatskog ropstva, narod Zidovski nije punih cetrdeset godina smio uci u Obecanu zemlju. Onaj ko se rodi u ropstvu ne moze misliti kao slobodan covjek. Eto braco Hrvati. Strpite se jos koje desetljece.

Moj komentar o izbornoj kampanji:
“Mlatila se prazna slama za neki buduci štrožak “Strohsack” u Rementincu, mozda cak i na Golom Otoku kojeg bi pod hitno trebalo osposobiti za one koji su se preko politike ogrijesili o sedmu bozju zapovijed: “NE UKRADI”.

Tako ce imat priliku da u nekim novim nadolazecim, revolucionarnim vremenima mogu za sebe reci: “Bio sam politicki zatvorenik na Golom Otoku, jer me je politika tamo odvela. Ja sam nevin.”

Mnogo toga je receno, a jos je vise ostalo nedoreceno, a zadnju bi rijec ipak trebalo imati drzavno odvjetnistvo nakon sto im USKOK proslijedi rezulatae svojih istraga.




Moj kandidt je bila Vesna Skare Ozbolt.
Ona se preobrazila: Iz nekadasnjeg tudjmanovog Ruznog paceta u jednu fejst zensku.
Stvarno steta da se bavi politikom.
Srdacan pozdrav, Zvonko Simunjak




Izbori za predsjednika
Svi predsjednički kandidati "prijetili" su biračima da će "sravniti" sa zemljom sve koji se bave kriminalom i korupcijom.

Ajme, kakove loše savjetnike su imali. I to svi redom. Pa tko će ih birati kada prijete, zastrašuju i uznemiruju onih 55% koji su apstinirali prvi krug.
Da će ih privesti "kadiji" i oduzeti im pokradenu imovinu.

Onih 45% naivnih !? povjerovalo je obećanjima kandidata i pojurilo izbornim kutijama kao i ja.
Da je samo i jedan od kandidata imao dobrog "savjetnika i muda" obećao bi narodu, ako dođe na vlast, da će "prvo osnovati komisiju koja će na pravom mjestu i u pravo vrijeme donijeti odluku za borbu protiv korupcije i kriminala za dobrobit hrvatskih građana, a zadnju "odluku" donijeti on osobno".
I eto ti mira u narodu!

To su "obećanja" koja zatalasaju mase, tu se rulja diže na noge, i evo tih 55% na izbornom mjestu.
Moramo se prilagoditi" većini". Ili možda nije tako?

Pozdrav rodnom kraju, M. Tot

1 komentar:

  1. Zdravo,

    Ovdje smo još jednom kupiti bubreg za naše pacijente i oni su se složili platiti dobru svotu novca svima koji žele donirati bubreg kako bi ih spasili, pa ako ste zainteresirani da budete donator ili želite spasiti život, molimo Vas da nam pišete na e-mail ispod.

    Ovo je prilika za vas da budete bogati u redu, jamčimo vam i jamčimo vam 100% sigurne transakcije s nama, sve će se izvršiti prema zakonu koji donosi donatore bubrega.
    Zato više nemojte gubiti vrijeme, molimo Vas da nas napišete na irruaspecialisthospital20@gmail.com

    Irrua specijalistička bolnica.

    OdgovoriIzbriši