Tisova peć u Markuševečkoj Trnavi najizdašnije vrelo Zagrebačke gore
Autor: Ivan Ročić
Vodocrpilište Tisova peć sagrađeno je samodoprinosom mještana krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Sjećam se da je svako kućanstvo bilo u obavezi iskopati 20 metara glavnog voda, ulatiti samodoprinos i dati izdašnu svotu za kućni priključak. Sada mještani plaćaju najskuplju vodu u Hrvatskoj (12,5 kn za 1000 litara).
S obzirom da na internetu nisam našao nikakvih opisa ili slika o crpilištu Tisova peć, uzeo sam fotoaparat i krenuo sa ženom na lagani rekreativni obilazak našeg najstarijeg i najizdašnijeg vodocrpilišta. Kod šumskog raskrižja zvanog Mazalica ostavili smo automobil i planinarskom stazom broj 23 (Trnava-Hunjka) krenuli uz vodotok Novog potoka prema odredištu. Raskrižje Mazalica je značajno je po malenom popularnom izvoru pitke vode i po tome što se tu spajaju Stari i Novi potok te pod nazivom potok Trnava kreću na dugački put prema Savi.
Nakon 5 minuta lagonog hoda uz Novi potok stigli smo do lijepo uređenog planinarskog skloništa Gorsko Zrcalo. Prirodna glatka stijena, visoka dvadeset metara je nezaobilazno vježbalište hrvatskih alpinista i speologa. Ovdje se obavljaju završne pripreme prije odlaska na osvajanje najviših svjetskih vrhova i jama.
Nakon što smo poslikali stijenu, nadstrešnicu, mostić, panoe i slapove krenuli smo strmom planinarskom stazom broj 23 prema Tisovoj peći. E, tu nas je dočekalo prvo veliko iznenađenje. Uz samu stazu naišli smo na pregršt jestivih jako ukusnih gljiva sunčanica. Moram reći da nikad u životu nisam naišao na toliko mnoštvo izrazito veliki sunčanica. Bilo je tu u izobilju i lisičarki ali niti jednog vrganja. Napunili smo košaru gljivama i uskoro nas je planinarska staza dovela na glavni kolni put.
Nakon 10 minuta hoda došli smo do vodocrpilišta Novi potok Trnava sagrađenog sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sjećam se, nekad je to bilo moderno lijepo uređeno crpilište sa uređenim okolišem i oličenom fasadom. Danas je zgrada crpilišta obrasla u ogromnu travu i žbunje, ograda polomljena a stepenište koje vodi do zgrade se više niti ne nazire.
Brzo smo napustili crpilište Novi potok Trnava i krenuli uzbrdo prema našem glavnom odredištu, crpilištu Tisova peć. Tu smo bili opet neugodno iznenađeni. Polomljena ograda a zgrada crpilišta, ako se to uopće može nazvati zgrada, zarasla u žbunje. Najstrašnije od svega telekomunikacijski i strujni kablovi pod naponom razbacani po zemlji ispred crpilišta bez ikakve zaštite. Preporuka, ne prilazite opasno po život!
Na povratku kući nismo u cijelosti slijedili planinarsku stazu nego smo se spustili u cijelosti okolnim kolnim putem. I opet smo bili razočarani. Prije par godina (pisale su i novine o tome), navodno zbog bolesti kestena posječena je do temelja ogromna površina šume i umjesto da se to uredi, očisti i posadi novo drveće sada je to sve zaraslo u šiblje i kojekakvo pruće.
Kako samo se spuštali sve niže i niže put je postajao sve neprohodniji. Ljetne bujice su ga dobro izrovale i sam Bog zna koje bi vozilo moglo tim putem proći. Ali to nije sve. Najneugodnije iznenađenje dočekalo nas je na kraju puta ili bolje rečeno na ulazu u put za Tisovu peć. Tu je bujica napravila svoje. U dužini tridesetak metara bujica je s jedne strane ceste iskopala udubinu duboku pola metra. I još k tome na samom ulazu na kolni put desio se odron zemlje koji je zatrpao pola ceste. I sada šećer na kraju, netko iz Vodovoda ili Šumarije je džipom pokušao savladati te nemoguće prepreke. Tragovi u blatu ostali su kao zapis nemoguće misije. Ne znam kao se vozač uspio izvući natraške iz blata, valjda pomoću šumskog vitla.
Tu kod Mazalice ponovo smo sjeli u automobil u želji da slikamo još jedno Trnavečko crpilište. Krenuli smo cestom uz Stari potok prema šumskom rajonu zvanom Sela. Tu prije Sela nalazi se crpilište Stari potok. Crpilište je izgrađeno sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i danas uvelike pridonosi opskrbi grada Zagreba vodom. Put je bio prohodan sve do pred samo crpilište. Ali tu u podnožju crpilišta, jao i pomagaj. Potok ne teče svojim koritom nego posred ceste. Voda je toliko izrovala cestu da iz ceste viri samo golo ogromno kamenje koje moj automobil Ford ni uz nadmotoričke napore nije mogao savladati. Na jedvite jade nekako sam se uspio spustit natraške do malenog ugibališta i auto usmjeriti na drugu stranu.
Umor i potok na cesti odagnali su kod mene volju za posjetu i snimanje crpilišta Stari potok. Jednom drugom prilikom pokušat ću pješice i u gumenim čizmama.
Lijepi pozdrav
Zaobljak zaboravljeno vodocrpilište
Piše Ivan Ročić
Fotografije Zvjezdana i Ivan Šantek
Poštovani čitatelji,
Prije mjesec dana objavio sam članak pod naslovom «Tisova peć u Markuševečkoj Trnavi najizdašnije vrelo Zagrebačke gore». Tom prilikom opisao sam vodocrpilišta Tisova peć i vodocrpilište Novi potok. Namjera mi je bila opisati i vodocrpilište Stari potok ali put do njega je bio tada neprohodan, naime ljetne bujice bile su skrenule vodotok Starog potoka na cestu, tako moj auto tu prepreku nije mogao savladati a ja gumenih čizama nisam imao pa sam odustao od posjete vodocrpilištu.
Gdje ja stadoh – drugi nastaviše
Lijep sunčani dan 27.10.2010. izmamio je ljubitelje prirode Zvjezdanu i Ivana Šanteka u šetnju. S obzirom da su oni čitatelji bloga markuševec, znali su da ja nisam obišao vodocrpilište Stari potok. Zato su oni uzeli foto aparat u torbu a planinarske štapove u ruke i uputili se prema njemu.
Na cesti u podnožju vodocrpilišta očekivali su prepreku koja je mene ljetos zaustavila. Za divno čudo potok je sada tekao svojim koritom, cesta je bila sanirana, veliko kamenje uklonjeno, okoliš oko zgrada uređen. Jedno veliko bravo za Vodoprivredu!
Okoliš i zgrade rezervoara Stari potok su u dobrom stanju, za pohvalu! Ovdje odmah iza bijelog kontejnera je staza i potok koji vode do izvora Zaobljak.
Nakon što su slikali zgrade i okoliš rezervoara Stari potok uputili su se uzvodno kanjonom Starog potoka prema vodocrpilištu Zaobljak. Zaobljak ja vodocrpilište izgrađeno sredinom prošlog stoljeća i uveliko pridonosi opskrbi vodom Sljemenskog i Podsljemenskog kraja.
Polazak! Ovaj potok će vas sigurno dovesti do izvora Zaobljak. Desno na slici se vidi djelić krova zgrade vodospremišta Stari potok.
Potok sa puno slapova.
Prekrasna šuma puna jesenskih šarolikih boja melem je za oči.. Kada se umorite od hodanja stanite, svjež gorski zrak i žubor potoka okrijepiti će vam dušu i dati podstreh za daljni uspon.
Na kamenu bukva - Šetajući uz potok naići ćete i na ovakve prizore. Priroda je čudnovata!
Evo ih na cilju, jedno od najstarijih vodocrpilišta na Zagrebačkoj gori je pred nima. Trud im se isplatio. U njima će ostati jedna lijepa uspomena na jedan sunčani dan i posjetu zaboravljenom izvoru! A na nama je da i mi jednog lijepog dana skoknemo do izvora.
Još koji snimak crpilišta Zaobljaki i povratak kući.
Potok Trnava
U potoku pored stijene ima ribe u izobilju. U bistroj šumskoj vodi omiljeno prebivalište je pastrve. Ova pastrva neće završiti na šumskom roštilju nago će biti vraćena u svoje stanište.
Slapovi na kamenu
Novi potok Trnava pruža obilje znamenitosti i ljepota. Ovaj slap svakako to dokzuje.
Brana na potoku Trnava
Kada šumski potoci nabujaju ova velebna brana sigurno štiti nizinske krajeve od poplava.
Kaskade potoka Trnava
Malo niže od gore navedene brane nalaze se ove prekrasne umjetne kaskade.
Izvor Žljebec Bidrovec
Nije loše ponjeti kući karnister bistre gorske vode. Bistra gorska voda osvježava i srce i dušu.
Izvor potoka Mrzljak
Branko Lukačin planinario je ljetos u brdima iznad Markuševca. Foto aparat je bio u torbi i nije puno trebalo da izvor markuševečkog potoka Mrzljak bude snimljen a snimka završi na stranicama našeg bloga!
Autor: Ivan Ročić
Vodocrpilište Tisova peć sagrađeno je samodoprinosom mještana krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Sjećam se da je svako kućanstvo bilo u obavezi iskopati 20 metara glavnog voda, ulatiti samodoprinos i dati izdašnu svotu za kućni priključak. Sada mještani plaćaju najskuplju vodu u Hrvatskoj (12,5 kn za 1000 litara).
S obzirom da na internetu nisam našao nikakvih opisa ili slika o crpilištu Tisova peć, uzeo sam fotoaparat i krenuo sa ženom na lagani rekreativni obilazak našeg najstarijeg i najizdašnijeg vodocrpilišta. Kod šumskog raskrižja zvanog Mazalica ostavili smo automobil i planinarskom stazom broj 23 (Trnava-Hunjka) krenuli uz vodotok Novog potoka prema odredištu. Raskrižje Mazalica je značajno je po malenom popularnom izvoru pitke vode i po tome što se tu spajaju Stari i Novi potok te pod nazivom potok Trnava kreću na dugački put prema Savi.
Nakon 5 minuta lagonog hoda uz Novi potok stigli smo do lijepo uređenog planinarskog skloništa Gorsko Zrcalo. Prirodna glatka stijena, visoka dvadeset metara je nezaobilazno vježbalište hrvatskih alpinista i speologa. Ovdje se obavljaju završne pripreme prije odlaska na osvajanje najviših svjetskih vrhova i jama.
Nakon što smo poslikali stijenu, nadstrešnicu, mostić, panoe i slapove krenuli smo strmom planinarskom stazom broj 23 prema Tisovoj peći. E, tu nas je dočekalo prvo veliko iznenađenje. Uz samu stazu naišli smo na pregršt jestivih jako ukusnih gljiva sunčanica. Moram reći da nikad u životu nisam naišao na toliko mnoštvo izrazito veliki sunčanica. Bilo je tu u izobilju i lisičarki ali niti jednog vrganja. Napunili smo košaru gljivama i uskoro nas je planinarska staza dovela na glavni kolni put.
Nakon 10 minuta hoda došli smo do vodocrpilišta Novi potok Trnava sagrađenog sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sjećam se, nekad je to bilo moderno lijepo uređeno crpilište sa uređenim okolišem i oličenom fasadom. Danas je zgrada crpilišta obrasla u ogromnu travu i žbunje, ograda polomljena a stepenište koje vodi do zgrade se više niti ne nazire.
Brzo smo napustili crpilište Novi potok Trnava i krenuli uzbrdo prema našem glavnom odredištu, crpilištu Tisova peć. Tu smo bili opet neugodno iznenađeni. Polomljena ograda a zgrada crpilišta, ako se to uopće može nazvati zgrada, zarasla u žbunje. Najstrašnije od svega telekomunikacijski i strujni kablovi pod naponom razbacani po zemlji ispred crpilišta bez ikakve zaštite. Preporuka, ne prilazite opasno po život!
Na povratku kući nismo u cijelosti slijedili planinarsku stazu nego smo se spustili u cijelosti okolnim kolnim putem. I opet smo bili razočarani. Prije par godina (pisale su i novine o tome), navodno zbog bolesti kestena posječena je do temelja ogromna površina šume i umjesto da se to uredi, očisti i posadi novo drveće sada je to sve zaraslo u šiblje i kojekakvo pruće.
Kako samo se spuštali sve niže i niže put je postajao sve neprohodniji. Ljetne bujice su ga dobro izrovale i sam Bog zna koje bi vozilo moglo tim putem proći. Ali to nije sve. Najneugodnije iznenađenje dočekalo nas je na kraju puta ili bolje rečeno na ulazu u put za Tisovu peć. Tu je bujica napravila svoje. U dužini tridesetak metara bujica je s jedne strane ceste iskopala udubinu duboku pola metra. I još k tome na samom ulazu na kolni put desio se odron zemlje koji je zatrpao pola ceste. I sada šećer na kraju, netko iz Vodovoda ili Šumarije je džipom pokušao savladati te nemoguće prepreke. Tragovi u blatu ostali su kao zapis nemoguće misije. Ne znam kao se vozač uspio izvući natraške iz blata, valjda pomoću šumskog vitla.
Tu kod Mazalice ponovo smo sjeli u automobil u želji da slikamo još jedno Trnavečko crpilište. Krenuli smo cestom uz Stari potok prema šumskom rajonu zvanom Sela. Tu prije Sela nalazi se crpilište Stari potok. Crpilište je izgrađeno sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i danas uvelike pridonosi opskrbi grada Zagreba vodom. Put je bio prohodan sve do pred samo crpilište. Ali tu u podnožju crpilišta, jao i pomagaj. Potok ne teče svojim koritom nego posred ceste. Voda je toliko izrovala cestu da iz ceste viri samo golo ogromno kamenje koje moj automobil Ford ni uz nadmotoričke napore nije mogao savladati. Na jedvite jade nekako sam se uspio spustit natraške do malenog ugibališta i auto usmjeriti na drugu stranu.
Umor i potok na cesti odagnali su kod mene volju za posjetu i snimanje crpilišta Stari potok. Jednom drugom prilikom pokušat ću pješice i u gumenim čizmama.
Lijepi pozdrav
Zaobljak zaboravljeno vodocrpilište
Piše Ivan Ročić
Fotografije Zvjezdana i Ivan Šantek
Poštovani čitatelji,
Prije mjesec dana objavio sam članak pod naslovom «Tisova peć u Markuševečkoj Trnavi najizdašnije vrelo Zagrebačke gore». Tom prilikom opisao sam vodocrpilišta Tisova peć i vodocrpilište Novi potok. Namjera mi je bila opisati i vodocrpilište Stari potok ali put do njega je bio tada neprohodan, naime ljetne bujice bile su skrenule vodotok Starog potoka na cestu, tako moj auto tu prepreku nije mogao savladati a ja gumenih čizama nisam imao pa sam odustao od posjete vodocrpilištu.
Gdje ja stadoh – drugi nastaviše
Lijep sunčani dan 27.10.2010. izmamio je ljubitelje prirode Zvjezdanu i Ivana Šanteka u šetnju. S obzirom da su oni čitatelji bloga markuševec, znali su da ja nisam obišao vodocrpilište Stari potok. Zato su oni uzeli foto aparat u torbu a planinarske štapove u ruke i uputili se prema njemu.
Na cesti u podnožju vodocrpilišta očekivali su prepreku koja je mene ljetos zaustavila. Za divno čudo potok je sada tekao svojim koritom, cesta je bila sanirana, veliko kamenje uklonjeno, okoliš oko zgrada uređen. Jedno veliko bravo za Vodoprivredu!
Okoliš i zgrade rezervoara Stari potok su u dobrom stanju, za pohvalu! Ovdje odmah iza bijelog kontejnera je staza i potok koji vode do izvora Zaobljak.
Nakon što su slikali zgrade i okoliš rezervoara Stari potok uputili su se uzvodno kanjonom Starog potoka prema vodocrpilištu Zaobljak. Zaobljak ja vodocrpilište izgrađeno sredinom prošlog stoljeća i uveliko pridonosi opskrbi vodom Sljemenskog i Podsljemenskog kraja.
Polazak! Ovaj potok će vas sigurno dovesti do izvora Zaobljak. Desno na slici se vidi djelić krova zgrade vodospremišta Stari potok.
Potok sa puno slapova.
Prekrasna šuma puna jesenskih šarolikih boja melem je za oči.. Kada se umorite od hodanja stanite, svjež gorski zrak i žubor potoka okrijepiti će vam dušu i dati podstreh za daljni uspon.
Na kamenu bukva - Šetajući uz potok naići ćete i na ovakve prizore. Priroda je čudnovata!
Evo ih na cilju, jedno od najstarijih vodocrpilišta na Zagrebačkoj gori je pred nima. Trud im se isplatio. U njima će ostati jedna lijepa uspomena na jedan sunčani dan i posjetu zaboravljenom izvoru! A na nama je da i mi jednog lijepog dana skoknemo do izvora.
Još koji snimak crpilišta Zaobljaki i povratak kući.
Potok Trnava
U potoku pored stijene ima ribe u izobilju. U bistroj šumskoj vodi omiljeno prebivalište je pastrve. Ova pastrva neće završiti na šumskom roštilju nago će biti vraćena u svoje stanište.
Slapovi na kamenu
Novi potok Trnava pruža obilje znamenitosti i ljepota. Ovaj slap svakako to dokzuje.
Brana na potoku Trnava
Kada šumski potoci nabujaju ova velebna brana sigurno štiti nizinske krajeve od poplava.
Kaskade potoka Trnava
Malo niže od gore navedene brane nalaze se ove prekrasne umjetne kaskade.
Izvor Žljebec Bidrovec
Nije loše ponjeti kući karnister bistre gorske vode. Bistra gorska voda osvježava i srce i dušu.
Izvor potoka Mrzljak
Branko Lukačin planinario je ljetos u brdima iznad Markuševca. Foto aparat je bio u torbi i nije puno trebalo da izvor markuševečkog potoka Mrzljak bude snimljen a snimka završi na stranicama našeg bloga!
Nema komentara:
Objavi komentar