petak, 2. rujna 2011.

Ulicama kružim


Ulica Mrzljak (2)
Piše Zvonko Šimunjak /03.02.2012./




Ulica Mrzljak u Markuševcu
Piše Ivan Ročić /13. 11.2010./

Još jedan lijep jesenji dan (13. 11.2010.) izmamio me u šetnju prelijepim Markuševečkim krajem. Koliko ljepote i iznenađenja pružaju uske markuševečke uličice najbolje će dočarati pregršt snimaka i kratki komentari uz njih.


Ovdje u centru Markuševca ulaz je u ulicu Mrzljak. Ne možete promašiti, crkva s desne strane i Caffe bar Rondo s lijeve strane sigurni su orijentiri.


Na samom smo početku ulice Mrzljak. S desne strane vidi se ograda (živica) koja skriva zgrade i veliko imanje Župnog dvora. Usput rečeno sada tu stoluje velečasni župnik Zlatko Golubić.


Na daleko poznata radionica «Balog» za popravak i ugradnju automobilskih bosch diesel pumpi. Osnivač i prvi vlasnik radionice nedavno preminuli gospodin Stjepan Balog bio je angažirani društveno-politički radnik, mecena i dobrotvor. Osobno sam upoznat s izdašnim donacijama kojima je on pomagao kulturno-umjetnička i športska društva markuševečkog kraja.


Gostionica «Mrzljak» radno vrijeme od 12-24 sata. Bilo je pola dvanaest i vrata su još bila zatvorena.


Nekad poznata i popularna gostionica Ivakovićevih «Šimunčanka» među mještanima poznatija pod imenom Visoki brijeg. Koliko se nekad tu svadbi održalo, danas više nije u funkciji. Restauracija Markuševec i restoran Dva potoka, preuzeli su primat u organizaciji svadbenih svečanosti.


Kontrastno i lijepo starinska dobro očuvana kočija i nova staklena kuća. Vrijedi zastati i pogledati.


Lijepo uređena i dobro održavana kapelica Srca Isusova u Sitarima. Dok smo prolazili jedan muškarac je uređivao okoliš oko kapelice.


Lijepo uređeno dvorište majstora Vide Sitara u Sitarima. Skulpture u drvu lijepo se uklapaju u ambijent podsljemenskog kraja. Nekad davno, naselje Sitari bilo poznato po mlinovima i naročito po pekarima Sitarima. Tu se pekao kruh, žemlje i pereci koji bi si onda širom Markuševca raznosili u koševima na leđima. Ali ta vremena pereca i koševa su davno iza nas.





Zadnja kuća u ulici Mrzljak. Sada je rampa na ulazu u šumu visoko podignuta ali zimi kad snježne vijavice i visoki snježni nanosi zatrpaju šumske putove biti će spuštena kako ne bi neoprezni vozači zaglavili na uskim i strmim Sljemenskim cestama.


Table uporozenja: Park prirode Medvednica, Ulaz Markuševec i prometni znak ispod kojeg piše: Šumske putove koristite na vlastitu odgovornost. Desno ispred tabli nalazi se izvor čiste gorske vode. Ako su Vam se zalihe vode, koje nosite u torbama smanjile, ovdje boce slobodno nadopunite.


Kaskade potoka Mrzljak. Potok je zasigurno dobio ime po hladnoj «mrzloj» šumskoj vodi a kako ulica kojom prolazimo ide usporedo s potokom, ulica nosi isto ime.


Kamenolom Markuševec je za vrijeme Titove Jugoslavije, odmah poslije završetka 2. svjetskog rata, zapošljavao mnoštvo radnika. Naročito mnogo Bosanaca je tu radilo. Osamdesetih godina prošlog stoljeća kamenolom se modernizirao. Sjećam se, ja sam u to vrijeme radio u elektrotehničkoj firmi Vlado Ćetković kao projektant-konstruktor. Tadašnja moja firma bila je dobila zadatak projektiranja automatizacije procesa kojeg smo s uspjehom sproveli.


Ulaz u Paintball «Koglica». Ovdje u brdima iznad kamenoloma možete se zabaviti i rekreirati igrajući se rata. Tu ćete idobiti svu potrebnu opremu za igru, odijela, kacige, oružje i municiju. Naravno, meci umjesto olovne kuglice biti će napunjeni bojom koja će Vas označiti da li ste ranjeni ili mrtvi, ovisno o mjestu razlijevanja boje na vašem tijelu.


Osmatračnica ili stražarska kućica. U vremenima nakon Drugog svjetskog rata, pećine koje se nalaze nedaleko ove kućice, bila su spremišta vojne opreme i naoružanja.


Ulaz u pećinu. Nebrojeni hodnici unutar pećine koji su nekad služili u vojne svrhe danas su uzgajalište šampinjona.


Drugi ulaz u pećinu. Domišljati uzgajivači šampinjona su na nekad zamaskirani ulaz u pećinu sazidali vrlo neuglednu kućicu kako bi se u njoj odmorili nakon naporna rada. Hodnici pećine su strašno vlažni i nisu pogodni za duži boravak ljudi u njima, naprotiv šampinjonima vlaga je neophodna za uzgoj



Vincekov breg
Autor priloga: Vanja Radovanović, Nepoznati Zagreb

Jučerašnji lijep dan je obavezno trebalo iskoristiti za šetnju po prirodi pa sam se naputio sa klincima i prijateljima na Vincekov breg pored Markuševca. To je tipični južnomedvednički greben koji se odvaja od glavnog hrpta Medvednice tamo negdje pored Hunjke, doseže "civilizaciju" između Markuševca i Markuševačke Trnave, zatim se polako gubeći visinu vuče prema jugu dijeleći ta dva naselja (na tom dijelu se zove Vincekov breg) i, nadalje, dosežući Granešinske Novake, dobiva ime Orehovečki breg, postaje naseljen, sa asfaltiranom ulicom po sebi ... da bi južnije prihvatio Novačku ulicu i s njom se malo-pomalo spustio u ravnicu u Gornjoj Dubravi.
Za šetnju je najpogodniaj varijanta javnim prijevozom: do tramvajskog okretišta u Dubravi dođite kako god znate, a zatim sjednite na ZET-ov autobus linije 205 (Markuševac-Bidrovec) i vozite se do centra Markuševca (do crkve sv. Šimuna). Od tamo nastavite desno po glavnoj cesti za Markuševačku Trnavu još cca 200 m i tamo skrenite desno u ulicu Vincekov breg (ili "ncekov brg" kako nam sugerira oštećena tabla ). Dalje samo uzbrdo, još 7-8 minuta između kuća, i čim ulica dosegne greben i postane ravna tad nestaje asfalta i ubrzo ulazite u prirodu. Makadamska cesta se kreće malo šumom malo između vrtova, voćnjaka, vinograda i livada, tu i tamo se vidi i pokoja vikendica - neke su potpuno zanemarene, a neke dosta lijepe.


Pogled uzbrdo u Vincekov breg - tipična podsljemenska uličica. Snimio: Vanja


Pogled nizbrdo u Vincekov breg - s pozadinom Medvednice. Snimio: Vanja


Približena dva medvednička tornja. Snimio: Vanja

Cesta se većinom kreće samim neizrazitim grebenom i tek se tu i tamo makne od njega, a što dalje cesta je lošija da bi se nakon cca 20-30 minuta hoda (na mjestu gdje potpuno ulazi u šumu) pretvorila u kolski put prohodan samo za traktore kojim još imate 15-20 minuta hoda do ulice Štefanovec gdje ponovo možete uhvatiti već spomenuti autobus (stanica kod sportskog centra).


Netko treba grunt? Snimio: Vanja


Klinci na cesti neposredno nakon kraja asfalta. Snimio: Vanja


Čvrsta gradnja ... i vjerojatno neće biti baš u skladu sa okolišem. Snimio: Vanja

Ono što je zajedničko čitavoj šetnji, od početka do kraja je to da se isplati zaviriti i u pokrajnje kolske puteve koji vam mogu pružiti dosta zanimljivih trenutaka.
Nakon kraja asfalta prvi kolski put desno (vrlo brzo nakon asfalta) vas vodi u ulicu Ivlje pa na Štefanovec i autobus, a slijedeći u ulicu Budanjščak. Vrlo brzo skreće i uski kolski put ulijevo i vodi na ulicu Markuševečka Dubrava i njom se možete spustiti u Markuševečku Trnavu i uhvatiti autobus u Bidrovcu ili pak, uz malko više hoda, u centru Markuševečke Trnave autobus linije 208 koji stiže iz Vidovca. Ako pak od tog pokrajnjeg puta odmah skrenete desno na stazicu uz šumu, ubrzo ćete stići do idilične zaravni okružene šumom i dobro skrivenog vinograda uz koji se nalazi stari VW kombi koji služi kao odlagalište za alat.


Mir i tišina. Snimio: Vanja


Godine su prošle od zadnje kavice na ovoj terasi ... Snimio: Vanja

Nakon toga slijedi odvojak lijevo lagano nizbrdo kojim možete nakon nešto dužeg hoda doći do već spomenutog Orehovačkog brijega i dalje, ako nastavite grebenom, do Dotrščinske ulice pa dalje do Novačke gdje je okretište autobusa linije 230 u Granešinskim Novakima. A ako pak produžite onom prvom cestom i ne skrenete lijevo za Orehovečki brijeg, tad odmah iza toga skrenite desno uzbtrdo i popnite se cca 50 metara i bit ćete nagrađeni sa najljepšim pogledom na cijelom putu: Medvednica vam je kao na dlanu, a na jugu vidite dijelove Maksimira i Peščenice te panoramu u daljini, od Vukomeričkih Gorica nadalje.


Ovaj vinograd već dugo nitko nije posjetio. Snimio: Vanja

Nakon tog dijela vidika je sve manje, šuma polako preuzima "inicijativu", cesta se pretvara u šumski put i, kao što sam već spomenuo, priobližava se ulici Štefanovec. Ono što je zajedničko cijeloj ovoj šetnji je da šuma obiluje kestenima (no, ove sezone nisu baš jako krupni ...), a nađe se i dosta kupina - njami!!!

Nema komentara:

Objavi komentar