Marijan Kravaršćan - Naš Markuševec

Marijan Kravaršćan - Naš Markuševec
Piše Marijan Kravaršćan /04.11.2011./

U Osnovnoj školi Vjenceslava Novaka cure su pohađale Učeničku zadrugu koju je do umirovljenja vodila profesorica Vesna Stančin. Profesorica je mojim curama predložila da na temu ŽIVOT NEKAD I DANAS izaberu MARKUŠEVEC.

Ja sam pomagao, koliko sam imo vremena, sve njih razvažat po Markuševcu, a učenice 5. b. razreda Antonia Kravaršćan i Marina Aust te profesorica Vesna Stančin su iz prikupljenog materijala napravile prezentacije u knjižnom,  slideshow obliku  i audio&video formatu.





Knjiga 1.   Naš Markuševec

Prezentacija slideshow




Prezentacija u audio-video formatu




Kasnije ni jedna priredba u školi nije prošla bez bakinih narodnih nošnji
Piše Marijan Kravaršćan /03.11.2011./

Ovo na donjoj slici /članak iz Večernjeg lista/ su moje cure u školi (u Studentskom gradu u Zagrebu) u kojoj su se gotovo sve učiteljice ili profesorice čudile PRIGORSKOJ Zagrebačkoj narodnoj nošnji ko da je to nošnja iz Zanzibara. Ne bi me čudilo ni smetalo, da je neka rekla Gračanska ili Šestinska ili "Čučerska" nije bitno, Žalosno je kaj one u Zagrebu žive i rade i uče našu i djecu dojdeka a ne poznaju narodnu nošnju kraja u kojem žive i rade.

No ja se nadam da sam ih u 9 godina kaj su moje cure pohađale školu bar neku od njih bar to naučio uz pomoć moje supruge Ružice, (i mojih cura Antonie i Karle), iako moja supruga nije rođena Šimunčica, ali mislim da zna o Markuševcu i o običajima više nego neke koje su tu rođene.

Kako se u školi događaju razne priredbe, prije desetak godina za dane kruha u školi su došli na ideju da djecu obuku u narodne nošnje. Negdje su posudili ofucane narodne nošnje iz vrtića, (u biti samo bjelinu i maramu, ali male veličine ), onda su moje cure rekle profesorici Vesni Stančin koja je vodila zadrugu (sad je u mirovini), da one imaju Šimunsku (Prigorsku ) nošnju još od bake i da budu rađe obukle nju nego one male i nepotpune iz vrtića.

I tak je to krenulo, i tak je krenula edukacija o okolici Zagreba ...

Kasnije ni jedna priredba u školi nije prošla bez bakinih narodnih nošnji, curama je hvala bogu bilo interesantno prezentirati Markuševec no nadrapala je mama ... malo peri , pa malo peglaj , pa oblači … Nadam se da je bar jedan dio učitelja naučio kako izgleda NARODNA NOŠNJA GRADA u kom žive, rade i uče snovnoškolsku djecu.

OKUD Prigorec negdje u Slavoniji početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Piše Marijan Kravaršćan /15.11.2011./

Evo za početak nekoliko slika koje sam skeniral s starog  negativa (slikano s aparata  mog pokojnog oca Marka Kravaršćana), a snimljene su negdje u Slavoniji početkom sedamdesetih, možda 1970., znam samo da nisam išel u  školu, znači prije 1974. godine.

Sl.1.  Na ovoj poznam Štefa Ročića, mladenec je Mučnjak  (Ivan ili Zvonko)

Sl. 2. Mislim da je prvi lijevo Čarli  Pavleković  Rudolf …

Sl. 3.  Prvi s lijeva Franjo Hadžić Lojke, drugi s ljeve strane je Marko Kravaršćan, treći  u pozadini, ak se dobro sjećam je bil predsjednik društva  Mirko Lukačin, sječam se da je imal  glaščinu, sve je nadglasal s svojim tenorom  (nek se niko ne ljuti ak sam pogrešil  ime), četvrti s ljeva (u sredini)  Mirko Klenkar

Sl.4.  Povorka (možda su to bili na VINKOVAČKIM  JESENIMA) . Od Tamburaša drugi s lijeve strane je  Željko Lukaćin - Jajo  (danas   svira u LADU ), za druge nisam siguran pa ih ne želim preimenovati  …   možda ih gospon Zvonko zna pa neka napiše imena….

Sl. 5.  Mlade Šimunčice … jel ih poznate ?

Sl.6.  Opet Šimunčice … nek se same prepoznaju  …

Sl. 7.  Šimunčani  ,  Prvi s lijeva  s škrlakom  Šimun Miklec , otac današnjeg predsjednika  Prigorca  Krešimira Miklec  …

Sl. 8.  Prvi s ljeva  Marko Puntarić,  drugi  Nikola  Puntarić, treći je Jantol  Čuček, četvrti  Stjepan Kobasić, Živek.  Čuči  Stjepan Ročić Pindek junior, sjećam se njegovog pokojnog oca  PINDEKA,  kad god  smo  se sreli (ja sam bil mali dečec)  uvijek mi je govoril : „Francek, naj Maričku za rit ščipati“, ne znam, zakaj Francek , ali to mi je ostalo u sječanju…  

Opaska urednika: Možda mu se u glavi vrtio refren stare zagrebačke pjesmice „ Francek je Maričku primil za p….“ koju je tako često pjevao jedan poznati zagrebački vagabund.

Sl. 9.  Ova slika je  sa istog negativa, da nije bilo ovakvih  (da su  se mogle izbrisati , kad je došlo do kraja filma)  sigurno bi na prošloj slici mogli vidjeti  još članova  Prigorca  iz sedamdesetih … O slici i tko pleše i gdje  sigurno više znaju  Štef Ročić i Rudi Pavleković.

Pozdrav Marijan