HKUD Prigorec iz
Markuševca ove godine slavi 90godina
Piše Katarina Ročić Čmarec /21.04.2013./
već neko vrijeme znam da postoji blog o Markuševcu. Nažalost, zbog nedostatka vremena nikako da ga pogledam. Nedavno sam napokon otvorila vaše stranice i nisam ih mogla prestati čitati. Prekrasno je to što radite, trud koji ulažete u pisanje priča i ljubav prema rodnom kraju. Velika pohvala urednicima!!!
Imam jedan prijedlog. HKUD Prigorec iz Markuševca ove godine slavi 90 godina postojanja i djelovanja. Bilo bi lijepo kad bi se javili ljudi koji su bili dio Prigorca, koji su ga stvarali, u njemu plesali, pjevali, svirali.. da se jave sa svojim pričama, sjećanjima... Time bi obogatiti i svečani koncert Prigorca koji će se održati 25. svibnja u KD Vatroslav Lisinski, na koji ste naravno svi pozvani!
Puno pozdrava svima Vama!!!
Molba, vezano
za gospođu koja je nekoć živjela u Dubravi
 |
| Dalibor. Bračko |
Poštovani,
Moje ime je Ena Butković. Naime, nisam do sad nikome ovako pisala, nadam se da ću imati sreće i da nećete pomisliti da sam neka luda osoba. Mail je zanimljiv i dobronamjeran, molim Vas da ga proslijedite na blog.
Budući da je Vaš blog orijentiran na područje Markuševca, molila bih Vas za pomoć. Naime moj prijatelj, gospodin Dalibor Bračko, koji je davnih 80-tih godina živio u Zagrebu, a sada je već 21 godinu u Vojvodini zamolio me da mu pomognem potražiti njegovu prijateljicu s kojom je izgubio svaki kontakt.
On je 1964. a ona 1963. godište, imala je i dvije sestre. Gospođa je od 1981-1983 godine zajedno s gospodinom Daliborom komunicirala putem cb-a (cityzen band). Imali su svoje nickove (nick imena) , tj pozivne brojeve: U to vrijeme je studirala.
Njen je pozivni broj na toj radiostanici bio "grana 3"
otac:" grana"
majka :"grančica"
a kćerke: "grana 1,2,3"
Gospodin Dalibor je imao nick: "bond". U to vrijeme svi su bili na tim radio stanicama.
Gospođa se onda zvala Licija Cokol (valjda je to prezime), imala je dvije starije kćerke. Živjela je u Dubravi, navodno u Koledinečkoj ulici.
Gospodin Dalibor Bračko je oženjen čovjek sa odraslom djecom, potpuno pozitivnih namjera, i samo želi uspostaviti kontakt sa prijateljicom.
Budući da živi u Vojvodini a i zbog dijalekta smatrao je da nije primjereno da se registrira i predstavlja na blog i ispituje o gospođi, pa je zamolio mene da to odradim.
Ako se gospođa putem bloga pronađe u ovom tekstu, neka se javi na mail, ili neka se javi bilo tko ako bi želio pronaći gospođu kako bi se staro prijateljstvo obnovilo.
Razmišljali smo čak otvoriti grupu na Facebooku da nam se olakša traženje gospođe.
bracko.dalibor@gmail.com
Ovo je od gospodina profil na Facebooku:
https://www.facebook.com/dalibor.bracko
Unaprijed se zahvaljujemo, svako dobro Vam želimo, s poštovanjem.
Ena
Moje ime je Ena Butković. Naime, nisam do sad nikome ovako pisala, nadam se da ću imati sreće i da nećete pomisliti da sam neka luda osoba. Mail je zanimljiv i dobronamjeran, molim Vas da ga proslijedite na blog.
Budući da je Vaš blog orijentiran na područje Markuševca, molila bih Vas za pomoć. Naime moj prijatelj, gospodin Dalibor Bračko, koji je davnih 80-tih godina živio u Zagrebu, a sada je već 21 godinu u Vojvodini zamolio me da mu pomognem potražiti njegovu prijateljicu s kojom je izgubio svaki kontakt.
On je 1964. a ona 1963. godište, imala je i dvije sestre. Gospođa je od 1981-1983 godine zajedno s gospodinom Daliborom komunicirala putem cb-a (cityzen band). Imali su svoje nickove (nick imena) , tj pozivne brojeve: U to vrijeme je studirala.
Njen je pozivni broj na toj radiostanici bio "grana 3"
otac:" grana"
majka :"grančica"
a kćerke: "grana 1,2,3"
Gospodin Dalibor je imao nick: "bond". U to vrijeme svi su bili na tim radio stanicama.
Gospođa se onda zvala Licija Cokol (valjda je to prezime), imala je dvije starije kćerke. Živjela je u Dubravi, navodno u Koledinečkoj ulici.
Gospodin Dalibor Bračko je oženjen čovjek sa odraslom djecom, potpuno pozitivnih namjera, i samo želi uspostaviti kontakt sa prijateljicom.
Budući da živi u Vojvodini a i zbog dijalekta smatrao je da nije primjereno da se registrira i predstavlja na blog i ispituje o gospođi, pa je zamolio mene da to odradim.
Ako se gospođa putem bloga pronađe u ovom tekstu, neka se javi na mail, ili neka se javi bilo tko ako bi želio pronaći gospođu kako bi se staro prijateljstvo obnovilo.
Razmišljali smo čak otvoriti grupu na Facebooku da nam se olakša traženje gospođe.
bracko.dalibor@gmail.com
Ovo je od gospodina profil na Facebooku:
https://www.facebook.com/dalibor.bracko
Unaprijed se zahvaljujemo, svako dobro Vam želimo, s poštovanjem.
Ena
Bila bih jako sretna, da ne kažem presretna ako bi mi mogli dati nekakav podatak da postoji još netko iz obitelji …
Napisala: Kristina Ročić Skender /25.04.2011./
Sretan Vam Uskrs poštovani gospodine Ročić!
Prije svega da se predstavim, ime mi je Kristina Ročić Skender, imam 32 godine i još kao maloj djevojčici nedostajala mi je familija sa tatine strane.
Nekoliko puta sam pročitala Vaš blog o Markuševcu pa sam Vam se napokon odlučila javiti ukoliko bi mi možda Vi mogli pomoći, iako sam do sada koga god bih pitala nailazila na nekakav zid, premalo informacija, nitko ništa ne zna,…
Dakle početi ću od početka, po priči moje bake…
Moja pokojna baka i djed potječu iz Vašeg kraja, baka se zvala Jaga Ročić , rođ. 10.07.1915 god. u Markuševcu, ime njezina oca bilo je Vid.Hadžić. Imala je nekoliko braće i sestru Katicu koja se udala i uzela prezime Šantek.
Moj pokojni djed zvao se Slavko Ročić, on je imao jednu sestru, ne znam kako se zvala samo znam da se k njoj priženio neki gospodin prezimenom Horvatić. Mislim da su tada živjeli na kbr.74.
Kad se baka udala za djeda došlo je do nekakvog neslaganja između njih i pradjeda i prabake( Ročića) i tako su moji djed i baka napustili svoj rodni kraj i otišli „trbuhom za kruhom“ u selo Ladislav u blizini Bjelovara. Djed se razbolio i umro 1961god., a baka je ostala sama sa četvero djece. Moji stričevi Drago i Đuro su pokojni, živi su stric Stjepan i Ivica-moj tata. Svi su oni jako malo znali o njihovoj baki i djedu, tako da ni sama ne znam kako su se zvali od mojeg djeda Slavka Ročića mama i tata, tj. moji pradjed i prabaka.
Znam da raspolažem sa jako malo informacija, sve što sam Vam napisala znam samo iz onog što mi je pričala moja baka Jaga.
Bila bih jako sretna, da ne kažem presretna ako bi mi mogli dati nekakav podatak da postoji još netko iz obitelji….
Srdačan pozdrav! Kristina Ročić Skender
Zamolba: Ako netko nešto zna o navedenoj obitelji neka javi na email bloga Markuševec ili na email drazen.skender@zg.t-com.hr
Napisala: Kristina Ročić Skender /25.04.2011./
Sretan Vam Uskrs poštovani gospodine Ročić!
Prije svega da se predstavim, ime mi je Kristina Ročić Skender, imam 32 godine i još kao maloj djevojčici nedostajala mi je familija sa tatine strane.
Nekoliko puta sam pročitala Vaš blog o Markuševcu pa sam Vam se napokon odlučila javiti ukoliko bi mi možda Vi mogli pomoći, iako sam do sada koga god bih pitala nailazila na nekakav zid, premalo informacija, nitko ništa ne zna,…
Dakle početi ću od početka, po priči moje bake…
Moja pokojna baka i djed potječu iz Vašeg kraja, baka se zvala Jaga Ročić , rođ. 10.07.1915 god. u Markuševcu, ime njezina oca bilo je Vid.Hadžić. Imala je nekoliko braće i sestru Katicu koja se udala i uzela prezime Šantek.
Moj pokojni djed zvao se Slavko Ročić, on je imao jednu sestru, ne znam kako se zvala samo znam da se k njoj priženio neki gospodin prezimenom Horvatić. Mislim da su tada živjeli na kbr.74.
Kad se baka udala za djeda došlo je do nekakvog neslaganja između njih i pradjeda i prabake( Ročića) i tako su moji djed i baka napustili svoj rodni kraj i otišli „trbuhom za kruhom“ u selo Ladislav u blizini Bjelovara. Djed se razbolio i umro 1961god., a baka je ostala sama sa četvero djece. Moji stričevi Drago i Đuro su pokojni, živi su stric Stjepan i Ivica-moj tata. Svi su oni jako malo znali o njihovoj baki i djedu, tako da ni sama ne znam kako su se zvali od mojeg djeda Slavka Ročića mama i tata, tj. moji pradjed i prabaka.
Znam da raspolažem sa jako malo informacija, sve što sam Vam napisala znam samo iz onog što mi je pričala moja baka Jaga.
Bila bih jako sretna, da ne kažem presretna ako bi mi mogli dati nekakav podatak da postoji još netko iz obitelji….
Srdačan pozdrav! Kristina Ročić Skender
Zamolba: Ako netko nešto zna o navedenoj obitelji neka javi na email bloga Markuševec ili na email drazen.skender@zg.t-com.hr
Pogled iz Markuševca
Bok!
I ja sam iz Markuševca, upravo sam završila osnovnu školu u Markuševcu i bilo je super..
Pošto živim na brijegu iznad O.Š. Markuševec imam predivan pogled na grad, a možete se i sami uvjeriti jer sam odlučila podijeliti prekrasan pogled na divan nam Markuševec i ostali dio grada Zagreba koji se vidi na slici.
Molim Vas da stavite te slike na Vaš blog o Markuševcu!
Markuševčanka,
Hvala.
-
-
Odgovor:
Sve tvoje slike su na blogu. Radujemo se tvome prilogu i javi se opet. Animiraj prijatelje da i oni surađuju na blogu "Lijepi moj Markuševec u daljini" kako je napisala jedna čitateljica koja se javila iz Njemačke.-
Priča iz Markuševca
I tako… starije bake, kavica, i pokoja tajna Markuševca
Mnoge bake i starije gospođe Markuševca skrivaju tajne u srcu, tajne koje mnogi mladi ne znaju.
Tako sam se i ja jednog dana našla na kavi kod susjede koja je već baka glavom, bradom i godinama. Bila je dobrog raspoloženja i pričala mi je o svemu. Ovoga puta sam čula i nekoliko tajni o najdražem mi Markuševcu.
Bio je to neopisivo divan osjećaj, onaj osjećaj kad ti se srce ispuni nečime što mu nedostaje. Neću s Vama podijeliti sve tajne koje mi je otkrila baka ali odat ću vam jednu… onako pomalo škakljivu ali veoma zanimljivu, koju sam shvatila onako, bez veze, tek toliko da mi popuni neki prostor u glavi.
Kasnije sam se i sama uvjerila u istinitost bakine priče. Pogotovo kad je ljubav u pitanju.
I sad da više ne duljim…OTKRIVAM TAJNU !!!
Podsljemenski markuševečki kraj obiluje mnogim izvorima svježe gorske vode koju je dobro ponijeti kući za okrepu i dušu.
"Sinek, kad jednom dojdeš sim k nami na breg, v svetog nam Šimuna i popiješ si vode, naše vode, više nabuš išel domof. A ak otideš, navek buš se vrnul sim! "
Vama, koji ovo ne shvaćate u cijelosti.. da pojasnim. Ta baka mi je rekla da kad jednom dođeš u Markuševec i napiješ se markuševečke vode, teško ćeš se vratiti svojoj kući. A ako se vratiš, uvijek ćeš se vraćati natrag u Markuševec. Čak i ako te nešto priječi da se vratiš, zauvijek ćeš ostati vezan za njega.
Ja sam se bome predobro uvjerila u to.
Veliki pozdrav svima od Markuševčanke =)))
Javila nam se Šimunčica
Javila nam se «Šimunčica» Snježana slikama mačka iz crtića i kućom iz snova. Mačak pripada Waltu Disneyu a kuća snova nadam se našoj dragoj Šimunčici.
Lijepi pozdrav tebi Snježana i tvojim prijateljima. Javi nam se opet sa novim prilozima! Pošalji nam fotke sa izleta, folklora, tvojih malih fešti ...
Veliki POZZZZ
Nema komentara:
Objavi komentar