Referendum
Piše Mirko Tot /30.10.2013./
Referendum, izravno glasovanje ili ispoljavanje želja zakonom
propisanim brojem građana, veliko je demokratsko pravo koje ima za cilj izmijeniti
ili uvesti nove zakone ili spriječiti provedbu već postojećih zakona od
osobitog političkog i društvenog značaja.
Svrsishodna a ujedno i opasna igra u demokraciji. Ako
momentalne emocije, nastale nekim nesvakidašnjim zbivanjima, uzbude mase koje
se iz tog razloga mobiliziraju sa namjerom suprostaviti se tome i zatražiti od
vlasti promjenu već postojećih zakona i pravila, usporediti se može
tetoviranjem vidljivog dijela tijela zbog kojeg se kasnije posramimo i ne
možemo više korigirati.
Emocije, jedno od duševnih stanja mogu biti opasne osobine
nas ljudi koje se teško i sa mnogo truda dovode pod kontrolu. Mijenjati zakon
ili ustav kao posljedicu uzavrelih emocija, je nedovoljno promišljen čin koji u
budućnosti može nanijeti ozbiljne političke brige. Sve učestalije gey parade čiji
je jedini cilj tu skupinu drugačijih, jednostavno prihvatiti bez diskriminacije
u naše sredine, isto su bili povodi histeričnih reagiranja, tražeći cementiranje
u ustav stavove današnjeg pogleda na svijet naše sredine, i ne dati mogućnost
našoj djeci da poslije nas razmišljaju drugačije i tolerantnije.
Političarima je zadatak da trezveno i sa punom odgovornošću
za budućnost procijene zahtjeve građana a ako je potrebno i moguće, i nepopularnim
mjerama spriječe provedbe želja potpisnika. Iz toga razloga izjave nekih"
glasnogovornika" Vukovarskih građana hrvatske nacionalnosti i provedbi referenduma
o zabrani dvojezičnih natpisa na zgradama gradske uprave, mogu nanijeti
nesagledive posljedice u budućnosti grada, pogotovo kada se jednom emocije stišaju
i prevlada racionalni način razmišljanja.
Nađe li se kojim slučajem hrabri Vukovarčanin srpske
nacionalnosti koji bi imao dovoljno karizme uvjeriti svoje sugrađane iste
nacionalnosti da se dobrovoljno i suglasno odreknu svojih prava barem na jedno
određeno vrijeme, Vukovar bi se istog momenta pretvorio u uzorno podneblje
dvaju naroda i mirnog suživota, a taj bi dotični zavrijedio najveća priznanja
od svih građana željnih konačnog mira. Problem je u tome jer se događaji iz
nedavne prošlosti, tumače na više načina.
Mirko Tot, Markuševec & Krefeld
Sanader
Piše Mirko Tot /05.10.2012./
 |
| Sanader |
Kako je teško uspjeti se na visine, gdje blista ponosni hram
slave, da bi mu pritom zakazali svi osigurači koji kontroliraju poštenje od
pohlepnosti i nezasićenoga osobnoga interesa. Čast i poštenje koje mu je udijeljeno
kao kredit odabrani mora sačuvati i vratiti, ako mu geni ne nalažu drugo. U
protivnom " poštenje" nalazi pravedne suce makar ga je dio birača
poput kućnog božanstva dizao do nebesa.
Hrvatski kerumi
Piše Mirko Tot /19.09.2012./
 |
| Kerum |
Nakon toga vraćaju se od kuda su i započeli, pošto im je "talent" iscrpljen i presušen, a bio je prolaznog karaktera s obzirom da im je dolazio do izražaja u posebnim okolnostima, iskoristivši rat i poratno zakonski nedorečeno razdoblje. Biti rođen u siromaštvu njima je to prirodno stanje a bogatstvo koje ih je slučajno zateklo smatraju nečim suvišnim, prikladno jedino za uživanje i rasipanje. Skloni rasipništvu i primitivnom pokazivanju stečenoga u odnosu na druge koji su u blagostanju rođeni i odgojeni sa mislima za budućnost i brigom o očuvanju naslijeđenoga.
Stečeno se bogatstvo treba promatrati kao obrambeni bedem protiv mogućih zala i nesreća, a ne kao poziv pribavljanja užitka droga, alkohola, žena, lova u Africi, ferarija, jahti i svega ostalog što nam nudi ovaj svijet. Mnogi se naši kerumi ne snalaze u vodama, gdje strašni vjetrovi tržišne ekonomije i podivljalog kapitalizma pušu svom žestinom da bi u televizijskoj emisiji pokazali sav jad i bijedu, svoju i ovoga društva izrekavši strašne nacionalističke i diskriminirajuće riječi, a pritom ostati i dalje gradonačelnik drugog po veličini grada Lijepe Naše osramotivši instituciju gradonačelnika i poslanika Hrvatskog Sabora.
Mirko Tot Markuševec
Tomičino domoljublje /parodija/
Piše Mirko Tot /06.08.2012./
U našemu pravopisu Domovina je ženskog roda, i da nije pojam ovećeg prostora gdje smo rođeni i gdje se osjećamo „svoj na svome“, bila bi žena. Ta "lijepa naša, žena Domovina“, jedva da se može obraniti od tih silnih cmok, cmok, pusi, pusi poljubaca. Čijih? Naravno Tomičinih! Tomica je cmoka, pusi i grli gdje god stigne a mi ostali zaljubljeni u tu ljepoticu nikako ne uspijemo niti da joj se približimo. Zagrlio je Karamanko Domovinu i samo malo fali da je ne uguši. Jadnica Domovina. Da barem može odahnuti, uzeti malo svježeg zraka. Ali ne, on i dalje, sa svih strana navaljuje na "nju" na "svoju" Domovinu. Taj nezasitni ljubavnik; nimfoman.
Da mu se barem na kratko može istrgnuti iz zagrljaja, da se obrati advokatu i potraži savjet. Koja žena može uopće izdržati toliki nasrtaj ljubavi. Dan i noć cmok, cmok, pusi, pusi. A na kraju ništa od obećanja. Vražičak nezasitni, taj Tomica.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
Hrvatski
list od 31.svibnja 2012: "Van iz Lijepe naše, stoko jugoslavenska"
Piše
Mirko Tot 04.06.2012.
Kruna
je novinarstva redakcije Hrvatskog lista. Povod je bio nekoliko tisuća Titovih
obožavatelja sakupljenih u Kumrovcu povodom 120 godišnjice njegovog rođenja.
Tim naslovom okitila je redakcija Hrvatskog lista nepotpisani članak pozivajući
sve koji o Titu misle drukčije da smjesta napuste "Lijepu našu"
pretvorivši Lijepu našu u Lijepu Njihovu.
Poruka
je kristalno jasna, ta zastrašujuća retorika pridružuje se trendu o Titu. Tito
je momentalno "in" i svatko tko na svoj način prozbori o njemu, marš
iz Hrvatske.
Neću
pretjerati, ali pučanstvo bi se osjetno smanjilo, a gospodu molim da meni
dozvole dolazak i eventualni boravak. Unaprijed im se od srca zahvaljujem.
Mirko
Tot, Krefeld / Markuševec
Vatikan, Kuća Božja
Piše Mirko Tot /29.05.2012/
Zavjere i izdaje u Kući Božjoj. Aktualna je stvarnost gdje
kamerer/sobar Pape osobno, koji mu svako
jutro priprema čaj i pomaže mu kod oblačenja njegovih odora, pokrade Papine
tajne papire i pisma velikog brizantskog dometa. Najveći crkveni dostojanstvenici
strepe bojeći se objava tih kompromitirajućih sadržaja.
Što znači to za Kuću Božju. Ne znači ništa drugo nego da i u Vatikanu ne
žive polubogovi kako neki rado zamišljaju, nego ljudi sa manama nas ostalih.
Tračevi, podvrgavanja, laži, ljubomora, izdaja. Izdaja je ljudska i Isus je
imao svojeg koji ga je izdao.
Papa Benedikt XVI. je izdan jer ljudi nisu povjerljivi.
Nadajmo se da Bog je.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
Osvrt na zabranu
skupa EU desničara u Zagrebu
Piše Mirko Tot /25.05.2012./
Sa razlogom se gosp. Borić
kritički osvrnuo na ishitrenu izraelsku zabranu ulaska nobelovca Güntera Grassa
u Izrael. Povod tome, bio je kako znamo, kritični prilog književnika Grassa na
račun Izraela i njihovoj vojnoj nadmoćnosti, a možda i opasnosti za mir na tim
prostorima. Gospodin Borić usporedio je to i sa zabranom hrvatskih vlasti
javnim okupljanjem nacionalista iz nekoliko nama susjednih zemalja a u
organizaciji HČSP i njihovog predsjednika gospodina Josipa Miljka.
Pod parolom "brige o našima
generalima" u Den Hagu pokušavaju na taj način skretati pažnju građana na
svoje" brižno" djelovanje stranke ne otkrivajući pritom prave svoje
namjere. Ne vjerujem da dosadašnji stupanj naše demokracije ne bi mogao
podnijeti taj politički izazov, ali poznavajući višegodišnje djelovanje te kranje
hrvatske desnice, pokušava im se skučiti prostor na političkoj sceni Hrvatske. Umjesto
da se naša desnica konačno ujedini u jednu civiliziranu, ali ne radikalnu
desnicu, i da popuni i te kako potrebno desno političko krilo, već 20 godina
lutaju i mrcvare se međusobno ne znajući se prilagoditi novim nastalim izazovima.
Gospodin Borić naveo je
neostvarive apetite ugošćenih nacionalističkih stranaka. Mađarskim
nacionalistima bi odgovaralo naše Međimurje,Talijanima bi dobro došlo Primorje
i Istra, Makedonci bi progutali cijelu Grčku. I tako redom, a zaboravivši pritom
spomenuti crtu - vodilicu HČSP. Slavljenje rođendana i smrti svojih idola, ne
mislim pritom na Starčevića, granice do Drine, gradnju bolnice za "liječenje"
homoseksualaca, nijekanje ustaških zloćina, javna tvrdnja gospodina Miljka da
je Jasenovac bio samo radni logor, a vrhunac svega "ZA DOM SPREMNI".
Takove parole, hvala Bogu, teško se "prodaju", a to se vidi i po
broju njihovog članstva, kada čitavi civilizirani svijet očekuje od svojih
političara toleranciju spram drugima, umjerenost i promišljenost kod donošenja
političkih odluka, a pogotovo brigu o dobrosusjedskim odnosima sa našim bližim
i dalekim susjedima. I bez mnogo hipotetskog smisla pokušajmo si zamisliti našu
Hrvatsku sa apsolutnom saborskom većinom sadašnje HČSP.
Jedno napišeš drugo čitaš
Piše Mirko Tot /06.05.2012./
Nemirnog sam duha i svakidašnjica kao i ono što se oko mene zbiva ne ostavljaju me ravnodušnim. Da bi si dao malo oduška duši, sjednem, tipkam i "gunđam". Čitam na ovim stranicama pohvalne članke i nastojanja da se nešto ispravi i dovede u red, naše marljive Ivke, naviknutu dugačkim boravkom u sredini u kojoj se glas malog čovjeka dalje čuje nego kod nas. Pokazati prstom na loše stvari i uzročnika za to, morala bi biti dužnost svakog svjesnog građanina, jer stvari se ne mijenjaju same od sebe. Trznem se i ja i pošaljem pokoji članak listu kojega čitam već 50 godina. Tako sam i moj zadnji članak ovoga bloga "Sumnjivo bogatstvo" poslao Večernjem listu. Po prilici su mi jasni uređivačko-novinarski kriteriji pri odabiranju članka, ali postaje mi polako jasna i njihova uređivačka rabota. Pišući pazim da nikoga osobno ne uvrijedim, i da ne budem jednostran, svejedno" kastriraju" članak, tako da nije više izvoran i od čitatelja, nego njihov. Preinakom članka unište poentu i poruku koja je u sadržaju i naprave ga suhim i beznačajnim. Dali iz površnosti ili namjerno, isto je. Šteta! Pozdrav rodnome kraju. M.T.
Sumnjivo bogatstvo
Piše Mirko Tot /25.04.2012./
Kada netko preko noći od ničega postane netko, skoro je nevjerojatno da je to postignuto legalnim načinom. Sa pravom se pitaju razočarani građani, kako i na koji način? Na milijune, ako ne i milijarde "crnih" kuna i eura kolaju diljem lijepe naše i nemoguće je to dovesti pod kontrolu. I sami igrači koji ih preokreću i vrte, blizu su poluge vlasti i njima samima je u cilju takovo stanje zadržati čim dulje. Uložiti ili podići u banci basnoslovnu gotovinu a da pritom nitko ne postavi pitanje od koga je to i kome je to namijenjeno, kupiti nekretnine ne ispitanim i dokazanim porijeklom sredstava, nezamislivo je u državi iz koje se javljam. Ovdje bi pregorjeli svi mogući " kompjutorski osigurači" dok se ne ustanovi odakle toj osobi toliki imetak. Građanska lojalnost i pošteno ponašanje spram države stječe se tek kada nam i sami političari dokažu da je to isplativo, u protivnom, građani postaju šakalji i nemilosrdno pomažu da kola putuju nizbrdo grabeći i varajući sve oko sebe.
Usavršiti financijski sustav, školovati ljude u lojalne i nekorumpirane financijske službenike, bila bi jedna od nejrentabilnijih investicija i za vječnost čitave države. Smisliti pravedni porezni sistem tako da građanin bude" ljut" platiti veliki porez a ujedno ponosan i sretan jer je prije oporezivanja ostvaren zavidni bruto prihod, što je dokaz dobrom i solidnom poslovanju. Ako nas jednog dana pomiluje sreća da to i kod nas profunkcionira, nećemo imati više prava postavljati nikome pitanja-odakle mu to? To će biti, i mora biti samo stvar poreznih organa i nikog drugog.
Pozdrav rodnome kraju M.T.
Priča za domaće uho
Piše Mirko Tot /04.02.2010./
Malo se ljudi našega kraja izdiglo od nas, ostalih mještana, postajući poznatim, cijenjenim i poštivanim dalje od Gračanskog tunela i Maksimirske ceste. Osim prof. Jantola, "ŠIKE" svojedobnoga dekana fakulteta Političkih nauka, i pokojnog Vide Ročića, uspješnog privrednika, predsjednika općine Maksimir i predsjednika Dinama. Iza te dvojice, poslije završetka njihovog aktivnog djelovanja, nije ostalo ništa zbog čega bi se mi, njihovi sumještani morali od njih distancirati. U burna ratna vremena devedesetih, zbog svojeg naglog domoljubno-političkog interesa, pojavio se na sceni naš građanin Srećko Ferenčak. Studirani i prijeratni uspješni privrednik iz našeg Bidrovca. Bez sumnje Hrvat i domoljub. Već nekoliko godina pitaju se njegovi sumještani o istinitosti naslova i komentara koji se često pojavljuju u dnevnom tisku, a koji ni u kojem slučaju ne idu njemu u prilog.
Tako i ovih dana, spominje se slučaj prodaje nekog zemljišta Konzumu sa nagađanjem da je tu bilo mnogo nepravilnosti zbog čega je već u ožujku 2011 osuđen zatvorom i plaćanjem, za običnog građanina basnoslovne sume. Presuda još nije pravomoćna, navodi Večernji list, a svejedno se postavlja u NO Janfe, što je zahvaljujući pritiscima javnih glasila i javnosti stornirano.
Ta nepravomoćna presuda sputava tog ambicioznog privrednika i političara u političkom a paralelno i s time, i u poslovnom napredovanju. Zabrinjavajuća je ta, toliko vremenski dugačka "nepravomoćna presuda". Što se u međuvremenu događa da bi presuda postala pravomoćna ili okrivljeni oslobođen krivnje?
Upravo je to naročito zanimljivo, što često običnog smrtnika navodi na pomisao da se neke radnje odvijaju i u sporednim hodnicima i kulisama. Ako nije kriv, a popularna fraza "politička namještaljka" izgubi značenje, u čemu je problem dokazati nevinost. Ali ako nepravomoćna presuda prilično miriše na pravomoćnu onda ću se sjetiti doskočice jednog mog prijatelja sa zagrebačke Trešnjevke, "Vi Markuševčani farbate vrapce i prodajete ih pod kanarince". I u ovome slučaju bilo bi mi draže da moj Trešnjevčan nije u pravu.
Pozdrav rodnome kraju! M.T.
Nema komentara:
Objavi komentar