Svakodnevnica (4)

Povijesna Božićna jelka u Bačunu

Piše Lidija Kralj /05.12.2013./

Jelkom su najsretniji mještani Bačuna.

O ovome će se još dugo pričati.

Gospođa Ljiljana Kožul Matičević, Krešimir Kompesak i Mario Jurin,najviše su pridonijeli akciji da se u centru Bačuna „Na mostu" dana 4. prosinca 2013. postave novogodišnja jelka i jaslice.

Bilo je jako veselo. Djeca su kitila jelku, a stariji su se družili uz kuhano vino. U tom trenutku, pojavio se na bageru, Pele, legenda nogometa.
Na kraju svi su veselo pozirali za povijesne fotografije.

Pozdrav, Lidija Kralj

Advent u Markuševcu 2013.
Piše Lidija Kralj /03.12.2013./

I ove godine vijenac u centru Markuševca postavili su članovi planinarskog društva Sv. Šimun. Elikom je ukrasio dvadeset metarski bor koji je postavio Holding. Pred oltarom u crkvi sv. Šimuna i Jude Tadeja prekrasan je adventski vijenac koji je uredila gospođa Ljubica Krobot.
 

Slike

Pozdrav, Lidija Kralj.

Olujno nevrijeme 

Piše Ivan Ročić /12.11.2013./

Fotografije Lidija Kralj

Olujno nevrijeme u noći na ponedjeljak (10/11.11.2013.) i tijekom dana izazvalo je kaos u Podsljemenu. Polomljenih stabala bilo je na sve strane. Sljemenska cesta bila je zatvorena. Autobusna linija Dubrava – Bidrovce zbog poplavljene brane u Miroševečini bila je dva dana u prekidu. Autobusi su vozili zaobilazno preko Miroševca i Markuševečke Trnave.

Slike govore više od riječi

Šimunje i kestenijada 2013.

Piše Lidija Kralj /05.11.2013./

Šaljem vam nekoliko fotografija sa Šimunja. Kestenijadu su nam i ove godine priredili planinari Svetog Šimuna. U ponudi bilo je tu i raznih kolača, koje su priredile naše vrijedne domaćice,a žeđ je ugasio sok ili gemišt. Bilo je to prekrasno druženje Šimunčana i njihovih gostiju koji su bili na Svetoj misi povodom blagdana Svetih Šimuna i Jude Tadeja.

Fotogalerija:

Glomazni otpad

Piše Zvjezdana Šantek /20.05.2013./

Svake godine se u našem kvartu skuplja glomazni otpad, kao uostalom svuda u svijetu, barem  u organiziranom, civiliziranom dijelu svijeta, recimo to tako. Skuplja se 2 puta godišnje. Čak i ako vam je nekim čudom promaknuo datum sakupljanja, koji možete pročitati na svojim redovitim uplatnicama za plaćanje komunalnog otpada, ipak ćete vrlo dobro znati da se približava  taj važan datum izbacivanja stare krame iz podruma, tavana, garaža i već od kojekuda. Kako? Po povećanom prometu starih, dotrajalih kombija koji krstare vašom ulicom, iz kojih se svako malo, putem megafona čuje: „skupljamo staro željezo, stare vešmašine, bojlere peći ! “ i ponovo i ponovo sve dok se vozilo s oglašivačem ne izgubi iz vida i zvučnog dometa. Ovi naši sakupljači starog željeza izvanredno su informirani o datumu odvoza otpada za svaku gradsku četvrt i prema tome važnom datumu oni organiziraju sve svoje poslovne aktivnosti. Mi ih od milja zovemo „cigići“ bez ikakvih loših ili uvredljivih namjera. Njima se živo fućka kako ih tko zove.  Naš vrijedni gradonačelnik koji samo „dela “ zove ih „naši prijatelji Romi“. Ove zime, kada su kod nas u Zagrebu doista pale nezapamćene količine snježnih oborina često se događalo da je prometovanje niskopodnih tramvaja bilo, naravski, otežano. Znalo se dogoditi da su otpadali štitnici s bočnih dijelova tramvaja te je naš gradonačelnik zamolio građane da pokupe takav dio ako naiđu na njega i predaju u „ZET“, jer kako je rekao: „ako ih ne pokupimo mi, učinit će to naši prijatelji Romi“. Na komentar novinara kako se radi o uglavnom plastičnim dijelovima pa što će to njima, gradonačelnik je mudro uzvratio: „dajte vi to njima dokažite“ Istina, nosilo se sve što je bilo plavo obojeno i izgledalo kao dio tramvaja .. tek  su se kasnije  gledali detalji, a tada je za  tramvaj kojem je nedostajao komad  već bilo kasno...

Prošle godine, baš kao i ove, skupilo se svega i svačega i u našem kućanstvu. U garaži i na tavanu. Kao.., trebat će mi još to; od toga ću napraviti ovo i ono, prebrusit ću, prefarbati i bit će to super stolica, polica, stalaža za cvijeće, svijećnjak, maa.. sto ideja, a često ne bude ni „ovo“ ni „ono“ već završi na hrpi glomaznog otpada u kvartu ispraćeno tužnim pogledom vlasnice, sumnjajući još uvijek u  ispravnost okrutne odluke o konačnom odbacivanju. Ipak, odvojena je manja količina stvari za koje je procijenjeno da nam doista NIKADA neće trebati: plastična kanta s puknutim dnom, tepih koji je stvarno od sebe dao sve što jedan tepih može dati, bor kojeg je polomio snijeg, dvije tri hrđave kante sa starim čavlima, hrđavim, ne znam otkuda su se uopće našli tu, mali  „Sony“ televizor koji je  odradio 25 godina bez kvara, jedino su mu boje  reducirane (još radi ako ga se klepne po pravom mjestu!), suncobran s rupicama, kak bi naši domaći rekli „prepiškan“ od utjecaja sunca i paljenja granja sa bliskih, susjednih parcela; vrući pepeo koji je padao s neba  napravio je extra rupičasti uzorak za provjetravanje, ali nije odbačen zbog rupica, već je puknuo mehanizam za otvaranje.  Dakle, bačene su doista neupotrebljive stvari.. i  još uvijek je ostalo materijala  za niz godina laganog odbacivanja. U mnogim, naizgled nekorisnim predmetima, drijemaju uspomene. Miruju one, ali kada ih dotaknemo probude se i ne daju se izbaciti. Puno nam vremena treba da se pomirimo s time da im je sasvim dovoljno mjesta ostalo u srcu i da nije nužno da nam se svaka  uspomena u konkretnom, opipljivom obliku doslovno stropošta na glavu pri svakom ulasku na tavan ili podrum pa da kao posljedicu susreta sa starom uspomenom imamo upadljivu, novu uspomenu u vidu masnice ili čvrge na glavi.

E.., sad, kad jednom odbacite svoje stvari na gomilu, vi više niste vlasnik istih jerbo se dežurni sakupljači starih stvari (jako vole željezo, a naprosto obožavaju bakar) momentalno samoprozovu  vlasnikom cijele gomile otpada, pa tako i vaših stvari. Postoji doduše jedna opcija da povratite svoju, zabunom odbačenu stvar - možete ju otkupiti. Jer, „naši prijatelji Romi“  iliti „cigići“ dežuraju na svakom sakupljačkom punktu (dežurstva su tu zbog konkurencije) i fotografskim pamćenjem memoriraju svaku donjetu stavku vrlo uspješno, čak i u sveopćoj gunguli! Njihov posao se razvija na licu mjesta: željezo i bakrene žice počupane  iz odbačene  bijele tehnike na jednu stranu i to nema da se dira, to ide u vozilo „prijatelja Roma“, za ostalu robu, zavisi …  Navest ću jedan slučaj a takvih je  situacija koliko voliš: Dolazi susjed X i istovari svoje pune tačke na hrpu otpada. Dežurni kolekcionar prekopa malo, brzinski sortira robu i sjedne ponovo pod rupičasti suncobran koji je privremeno osposobljen slojem izolir trake na mehanizmu za otvaranje. Dolazi susjed Y, istovari svoj otpad i pogled mu padne na netom odbačenu limenu bačvu koju je dovezao susjed X. Pomisli.. gle, pa meni bi dobro došla još jedna takva bačva, vidim čitava je, malo prefarbam i služit će za sakupljanje kišnice na udaljenom vrtu. I dok on pregledava bačvu uključuje se samoprozvani vlasnik hrpe, kolekcionar starog željeza i dobaci : „dvajst kuna i nosi!“  ..Susjed Y se začudi: „  dvadeset kuna je previše, dam ti deset !“  U taj čas stiže ponovo susjed X, sa drugom, identičnom bačvom i susretne susjeda Y te ga upita : „Sused, ak trebaš još bačvu, evo ti i ova,uzmi  odmah na svoje tačke da ne istovarujem na kup.“ Susjed Y  veli: „Ne znam, već sam skoro  kupil jednu, možda mi bu dosta ta jedna “ Susjed X prepoznavši svoje, doduše, sada već dvaput tuđe vlasništvo, u čudu pita : „od koga bi kupil bačvu, pa ja ti ju dam ovak, kaj bi ju kupoval ?!“ U to se javi, par metara udaljen,  samoprozvani novopečeni vlasnik svih odbačenih predmeta i ozbiljno ukori susjeda X : „Nemoj ti da mi kvariš poso, od čega ću ja da živim ako se ti tako ponašaš?! Nema džabe!“ Tako je to, jednome otpad - drugome biznis ! Ovaj slučaj  okončan je kompromisnim rješenjem na zadovoljstvo svih upletenih protagonista jer ovi naši „cigići“ osim poslovnog duha imaju ipak i malu dozu potrebnih diplomatskih vještina.                   

 U dane sakupljanja otpada naš kvart je  ostao bez signala na TV-u. Netko je preko noći otuđio bakrene dijelove i žice sa TV repetitora koji se nalazi na obližnjem brdu. Nije se otkrilo tko je to bio. Repetitor je osposobljen za rad u rekordnom roku i trenutno radi, a naši „prijatelji Romi“ će nas  i u buduće učestalim obilascima naših ulica pravovremeno  upozoriti kako  se bliži datum čišćenja podruma i tavana te odvoza glomaznog otpada…

U rubrici Popis veza postavljena je povezica (link) na portal Planinarskog društva ''Sveti Šimun'' Markuševec

Planinarsko društvo ''Sveti Šimun'' Markuševec

Piše Nenad Sitar /18.01.2013./

Poštovani!

http://www.hpd-sveti-simun.hr

je link Hrvatskog planinarskog društva ''Sveti Šimun'' Markuševec. Društvo se često spominje kao pokretač događanja u našem Markuševcu. Naša osnovna djelatnost je okupiti djecu i odrasle i pokušat im usadit ljubav prema prirodi i ljudima na našim izletima, što je vidljivo na našoj internet stranici.

Iako smo skoro svaki vikend na nekom izletu ipak nismo zanemarili važne događaje u našem Markuševcu: Adventski vijenac, Jaslice, Uskrsno jaje, Hodočašće u Mariju Bistricu, a neka događanja smo i sami pokrenuli Markuševečki križni put, Kestenijada za Šimunje, Martinje u našem društvu, što su mještani dobro prihvatili.

Iako smo počeli sa radom 2010. godine uspjeli smo na našem prelijepom Velebitu u starom napuštenom selu Skorpovac na visini od 960 m izgraditi planinarsko sklonište (može se vidjeti na našoj stranici). Skolonište je već vidjelo mnogo Markuševčana  a blagoslovio ga je naš vlč. Zlatko Golubić.

To i još puno toga može se vidjet na našim stranicama pa ako vam nije problem da se napravi poveznica prema našoj stranici.

Lijepi pozdrav, Nenad Sitar, HPD ''Sveti Šimun''Markuševec

Jaslice u Markuševcu

Piše Josip Zdešić /28.12.2012./

Šaljem Vam par fotografija jaslica u našoj župnoj crkvi te sliku jaslica ispred kapelice Gospe Anđelske, koje su, kao i Svake godine izradili članovi HPD-a "Sveti Šimun" (molim ispravite ako sam u krivu, hvala). Želim Blagoslovljen Božić i Sretnu Novu Godinu svim čitateljima Vašeg i našeg bloga. Vjerujem i nadam se boljoj suradnji naših župljana na našoj internet stranici župe. Hvala svima onima koji surađuju. Josip Zdešić.

Snimke: Josip Zdešić

 Jaslice u crkvi

 

Jaslice u crkvi, detalj

 Pogled u crkvu

 Jaslice vani

 Crkva i vanjske jaslice

Advent
Piše Lidija Kralj /29.11.2012./

Četvrtak, kasno navečer. Kiša, pada i pada. Šimunčani se pripremaju za došašće (advent). Članovi HPD Sveti Šimun: Sanja Lacković, Lidija i Darko Habuš, Irena Kranjec, Tihomir Kolimbatović (Mršavi), Miro Bugar i Juraj Pilatuš (Kranjec), izradili su adventski vijenac koji su postavili u centru Markuševca.

Jedva čekamo prvu nedjelju došašća kada će svi mještani zajedno sa župnikom Zlatkom Golubićem poslije mise zornice zapaliti prvu adventsku svijeću.

Pozdrav, Lidija Kralj

Fotografije:

Slika 1

Slika 2

Slika 3


Kestenijada u Markuševcu
Piše Lidija Kralj /29.10.2012./

Šaljem vam par fotografija sa kestenijade koju su organizirali HPD Sveti Šimun u nedjelju 28. listopada 2012. nakon večernje mise (za Šimunje).
Bilo je to još jedno lijepo druženje uz vruće kestene i gemišt.

Pozdrav, Lidija Kralj

Fotografije:

Vrući kesteni, vrući 

Ptičica, snima se!

Vruće vrećice

Gospođice i Vi gospodine, smiješak molim, snima se!

 Priredbu osmislili članovi društva..., pogodite kojeg? 

Udruga umirovljenika SUH Podsljeme
Piše Mirko Tot /15.09.2012./

Markuševec centar /foto Z. Šantek/

Vjerujem da će druženje umirovljenika i ostalog pučanstva koje je potaknuo gospodin Ivan Ročić a što je nedostajalo, odnosno zamrlo, biti prihvaćeno kao nužna potreba. Tu bi se razmjenom dijaloga i prijedloga možda mnoge stvari mogle pokrenule sa točke mirovanja.

Današnja generacija umirovljenih osoba a koja se suočava sa mnogim nastalim problemima, jedinstvena je jer su to ljudi koji su imali sreću da rade skoro puni radni vijek se razlikuje od generacije prije 20-30 godina. Osim toga živjeti, raditi i sakupljati iskustva u dva sasvim suprotna društvena sistema od neprocijenjene je koristi. U sadašnjoj generaciji nalaze se akademici, službenici, zanatlije i radnici. Spektar je toliko vrijedan samo ga je potrebno aktivirati. Naravno prilikom tih druženja biti će i političkih diskusija što ne bi trebala biti osnovica sastajanja.

Mnogo i mnogo stvari koje primjećujem prilikom mojih posjeta rodnome kraju, a imao sam prilike to usporediti sa drugim sredinama, jednostavne su za rješavanje samo ih je potrebno uočiti i potaknuti. Navesti ću samo jedan primjer. Gradska četvrt Podsljeme koja obuhvaća Šestine, Gračane, Markuševec, Vidovec … a koliko znam ima i vrijednog zastupnika, ima i sjedište u Ilici 25. Daleko od građana i mjesta rađanja problema. Smještajem toga ureda bliže građanima, a siguran sam da takve mogućnosti postoje, pogodio bi se u srž smisla samog tog ureda a ujedno bi i nestali troškovi prijevoza dolaskom građana u sam ured.

Potaknuo sam i ideju da se našemu zaslužnom mještaninu, rodoljubu i prosvjetitelju, pokojnome Andriji Široli pokloni u znak zahvale, ulica, trg ili naziv škole. Ne vjerujem da su ove teme od preventivne važnosti penzionerskih udruga ali vjerujem da bi se našim životnim iskustvima trebalo pokloniti malo više sluha. Iako se mnogo puta u životu naiđe na gluha uha, kao i ja ovom prilikom, svejedno nas to ne smije obeshrabriti, što preporučam i Vašoj udruzi.

Puno uspjeha u radu i pozdrav rodnome kraju.
Član udruge Mirko Tot


Nemar na groblju (1) 
Piše Mirko Tot /05.09.2012./

Groblje Markuševec

Mi, mještani naše župe ne bi se mogli previše pohvaliti sa redom i urednošću a tome je vidljivi dokaz stariji dio našeg župnog groblja. Šlampavo i samovoljno okretali smo i zidali zadnja počivališta ne mareći niti za liniju, niti visinu niti za bilo čime. Bez odobrenja, a kamoli nadzora osakaćivali smo to tiho mjesto posvećeno pijetetu naših pokojnika a da bi si sada polomili sve udove prije nego stignemo zapaliti i jednu svijeću. Pogotovo stariji mještani koji i sami snose dio krivice, gunđaju i poneki psuju, povlačeći se između tih kao od poplave nanesenih gromada mramora. Pored basnoslovnih spomenika koji se po izgledu kao natječu koji će biti otmjeniji a do njih zapuštena i od Boga zaboravljena grobna mjesta obrasla travom i korovom skoro do visine čovjeka a za koje nitko ne mari niti se o njima brine. Suze su isplakane, ostavinska rasprava završena a grob prepušten pokojniku da ga sam "uređuje". Grobovi su numerirani i zna se vlasnik svakog groba pojedinačno. "Gradska groblja" koja su prije nekoliko godina preuzeli nadzor nad našim "župnim" grobljem ne pokazuju niti malo truda da se vlasnike opomene da im je dužnost brinuti se o urednosti grobnog mjesta. Ne znam jeli naš župnik koji skoro dnevno ima priliku vidjeti taj nered, a čiji se glas daleko čuje, skrenuo pažnju mještanima i ukazao na to sramotno stanje. Držati grob urednim ne zahtjeva velika novčana sredstva, samo poštovanja prema našim pokojnicima. Čak i neki grobovi od "naših preštimanih" sugrađana djeluju jadno. Zašto bi bilo lijepo kad može bez truda biti ružno. Sve je to pitanje opće kulture.
Pozdrav rodnome kraju M.T.

Dopis predsjedniku vijeća gradske četvrti 
Piše Zvjezdana Šantek /23.06.2012./

Markuševec okretište

Prije nekoliko dana uputila sam jedan e-mail našem predsjedniku vijeća gradske četvrti Podsljeme s nekoliko pitanja, vezano za onečišćene potoke, često prepune kante smeća na autobusnoj stanici u centru Markuševca , te pitanje igrališta za djecu predškolske  dobi. Gospodin Topolovec je odmah ljubazno odgovorio na mail pa ne možemo kazati da naši predstavnici u vijeću gradske četvrti nemaju sluha za svoje stanovnike i probleme koji ih okružuju.

Odgovor vezan za problem punih kanti za smeće u Centru Markuševca: Uputit će se dopis na „Čistoću“ i „Zrinjevac“ sa zahtjevom povećanja broja tjednih obilazaka i pražnjenja kanti.

Problem onečišćavanja potoka postoji duže vrijeme, s time da se upozoravaju nadležne službe nekoliko puta godišnje. Kako nema nekog rezultata, Vijeće GČ će se ponovo obratiti Hrvatskim vodama i tražiti od njih izlazak inspekcije na teren i postavljanje nekoliko ploča s upozorenjima.

Što se tiče upita o dječjem igralištu, koje zanima stanovnike Mark. Trnave već duže vrijeme, obećan je očevid s ljudima iz „Zrinjevca“ te građanima, na kojem će se pokušati naći adekvatna lokacija i model rješavanja problema. Do toga očevida i susreta s građanima trebalo bi doći u 9. mjesecu ove godine.

(Moj prijedlog je bio i da se uključi naše mještane koji su tako nesebično radili na projektu kod Mazalice). Zahvaljujem gospodinu predsjedniku vijeća gradske četvrti u svoje ime i u ime bloga Markuševec. Nadamo se pozitivnoj promjeni, a roditelji i djeca će nestrpljivo iščekivati rujan.

Pozdrav čitateljima bloga

Obnavlja se zaboravljeno okupljalište Ferovec 
Piše Vedran Subotić /02.04.2012./

Poštovanje,
evo jedan zanimljivi blog koji je u začetku i koji je prvenstveno napravljen zbog uređenja Ferovca i vraćanje ljudi na to nekad najposjećenije mjesto koje je ostalo zaboravljeno i nedostatak ljudske volje da to i dalje bude onaj stari Ferovec!

Međutim mi nismo ostali samo na pričanju i pustim željama, već smo se prihvatili pravoga posla da u konačnici možemo opet zaigrati nogomet na Ferovcu, svi se skupa družiti i uživati u prirodi!!

Među prvima posla se prihvatili:
Drago Petar - Zipa (bagerist)
Danijel Subotić - Subo
Kristijan Miklec - Kićo
Vedran Subotić - Peca (bloger)
Robert Hodinj - Gofi
Sven Vuk - Svenson
Robert Šelendić - Robač

Zato bih vas zamolio da preko vašeg bloga objavite link ispod!
I naravno uvijek dobro došli na Ferovec ;)
LP , Vedran Subotić,
http://www.ferovec.blog.hr/


Pružimo ruke jedni drugima 
Piše Ivka Ježić /31.03.2012./

Vrijeme odmiće užasno brzo, ja starim (mi starimo) a da nisam upoznala svoju njabližu rodbinu odlučila sa na ovaj način pokušati sakupiti barem nas nekoliko da se upoznamo. Nadam se da će se svi odazvati mojem pozivu.

Pozivnice sam poslala i poštom svakome osobno. Pitanje koje si mora postaviti svaki sebi: Želimo li se sresti na sprovodu, od nekoga od nas a da se nismo poznavali,
pružili jedan drugome toplu ruku?

Preskočite preko svoje sjene ako treba, dajte si srcu "ruk" dođite i vidjeti ćete - isplatilo se.Dragi mještani, družite se, usudite se prići jedan drugome, pružiti ruku.
Uživajte!

Lijepi pozdrav, Vaša Ivka Ježić


Nagrade mačkarama
Piše Zvonko Šimunjak /17.03.2012./

Karla kao strašilo

Prošlo je prilično vremena od mojeg zadnjeg javljanja. Imao sam puno i jako odgovornog posla kojem sam se moral koncentrirano posvetiti. Za pohvaliti je da su drugi, odnosno druge tu "prazninu" popunili tak da se uopće nije ni primijetilo da pauziram. Dopao mi se Ljubin prilog o kapelici "Srca Isusova", a posebno su mi se dopala djeca na "Fašnik" u lijepim, stilski i tematski obrađenim maskama.

Nije to da su djeca samo stavila maske na lice i obukla se u nekakve "dronjke" pak da budu mačkari, ne ona su glumila svoje likove pred foto aparatom. Ta gluma je za mene bila tolko uvjerljiva da sam odlučio nagraditi dva najljepša i najbolja mačkara.
Zbog toga sam sazvao juri u sastavu moje supruge Višnje, kćerke Regine i zeta Thomasa.
Nagrade su knjige (svakoj jedna) "Čudnovate zgode šegerta Hlapića" i "Vlak u snijegu", a osvojile su ih: Antonija kao Pippi Duga Čarapa i Karla kao strašilo. Juri je mišljenja da: Interpretacija lika maske kod Antonije i Karle otkriva njihov glumački talent kojim one uvjere promatrača u postojanost imaginalnih likova

Čestitam dobitnicama
Molim dobitnice da mi se jave na moju mail-adressu, da se dogovore koja će koju knjigu i da mi napišu svoju adresu na koju ću im ja onda poslati izabranu knjigu.

zvonko.simunjak @online.de
Srdačan pozdrav svim čitaocima bloga
Zvonko Šimunjak


Ljudski organi
Piše Mirko Tot /05.03.2012./

Pokloniti nakon smrti ostale zdrave organe, odluka je koja se ne donosi samo nakon jedne prospavane noći, makar je to skoro najveći oblik ljudske humanosti i solidarnosti. Zakonski propisi, religije i pojedinačno tumačenje pijeteta, odnosno poštovanja spram umrloj voljenoj osobi, razlozi su kojom se mora konfrontirati rodbina pokojnika. Zakapanjem ili spaljivanjem još zdravih ljudskih organa a koji bi eventualno mogli spasiti život nekome drugom, pokušava njemački zakonodavac s time u vezi postaviti neke upute ili regulative koji bi pomogli pri donošenju takvih odluka.

Od ljeta ove godine dobit će svaki građanin stariji od 16 godina od svoje bolesničke blagajne upitnik o njegovoj želji dali je u slučaju vlastite smrti voljan svoje organe dati na transplantaciju. Dobiva se jedna vrsta iskaznice na koju se zaokruži DA ili NE odnosno NE ZNAM. U slučaju odgovora NE ZNAM odlučuje njegova rodbina nakon njegove smrti. Taj upitnik slati će se građanima svake dvije godine čime bi se provjeravala donesena ranija odluka, odnosno onemogućio bili kakav pritisak prilikom već ranije donesene odluke. Tema je kojom bi se mogli na vrijeme svi pozabaviti, naravno da odluku mora donijeti svaki sam za sebe. Znati da si jednim svojim organom spasio ili produžio život nekom drugom čovjeku koji je možda još potreban svojoj malodobnoj djeci, olakšalo bi možda i vlastiti odlazak sa ovoga svijeta. Pozdrav rodnome kraju M. T.


Zasjalo je sunce, priroda se budi
Piše Ivka Ježić /23.02.2012./

Sunce je obasjalo naš Markuševec, priroda odmah odgovara, budi se. Snijeg još nije potpuno okopnio a već prvi znaci proljeća izlaze na svijetlo dana. Tulipani, narcize ili ovčice kako smo ih nekada nazivali počeli su listati. Ptičice na drveću pjevaju na sav glas. Dozivaju se, traže družicu da saviju gnijezdo. Nadam se da će i koji markuševčan/ka naći sebi družicu sa dolaskom proljeća. Proljeće budi život ne samo u prirodi nego i u nama. Postajemo, obasjani suncem vedriji - nekako zanosniji.

Sa dolaskom proljeća i glasnim cvrkutom ptica, govorili su nam naši "starci" - ptice se ženiju. Tražite u grmlju i na drveću naći ćete kolače! Vjerovali smo u tu priču, tražili bi svake godine iznova, bez rezultata. Radovali smo se tražeći po šumarcima i voćnjacima. U nadi da ćemo ipak nešto naći hodali smo daleko, obišli bi Fuljtkov brijeg, Jordaniće, Petare, Tote, Šanteke, sve dok nas nisu zaboljele noge. Vrativši se doma crvenih obraza, umorna i šmrkava, mama bi me utješila i rekla da ću druge godine imati više sreće.

Približava nam se i 08.03. Dan žena, nekada - majčin dan. U školi smo radili krasne košarice od papira. Brali smo proljetno cvijeće i stavljali smo ga u košarice. To je bio naš dječji poklon našim mamama. U školi je bila svečana priredba a mi smo recitirali pjesmice, najljepše kako smo znali. Žene su taj dan dobivale na poklon karanfile. 08.mart, kako smo tada nazivali 08. travanj je Internacionalni dan žena. Majčin dan se slavi u Evropi i Americi prvu nedjelju u svibnju mjesecu. Treba li nam neki datum da slavimo i poštujemo svoju majku? Slavimo majku dok je imamo, jer majka je samo jedna! Poštujmo, jedan drugoga.

Lijepi pozdrav i svako dobro
Vaša, Ivka Ježić


Dan zaljubljenih
Piše Ivka Ježić /13.02.2012./

Dan zaljubljenih 14. veljača nije se nekada slavio u našem podneblju. 

Nismo niti znali da postoji. Valjekovo, kako se to kod nas zove Valent.  Valentovo se slavilo  kao i svaki drugi imendan. 

U doba globalizacije običaj slavljenja Dana zaljubljenih proširio se diljem svijeta. I neka je, bolje slaviti nego voditi ratove, svađati se, puno politizirati i filozofirati bez rezultata.

Biti zaljubljen je nešto lijepo. Uvijek ima onih koji će reći da je to bedastoća, da je to samo dobro za trgovce. Neka i oni zarade, pa to su naša radna mjesta. Uvjerena sam da je svaki od nas je sretan ako dobije nešto na poklon. Mišljenja su se prije i sada uvijek sukobljavala.

Ja sam uvjerena da je potrebno malo romantike, biti malo djetinjast i priznati svoju zaljubljenost. Ljubav treba njegovati, pa je tako evo na Valentinovo malo "ofriškajte". Škoditi neće, sigurno. Mali znak pažnje u obliku srčeka ili mali cvijetić, čine čuda.

Na dan 14. veljača, negdje jako davno odrubili su svećeniku Valentinu glavu jer je protiv zakona vjenčao mlade vojnike. Tako kaže jedna od nekoliko priča o nastanku Dana zaljubljenih. Tim činom sprečavali su odlazak u vojsku, a to tadašnjem rimskom caru Klaudiju nije odgovaralo. No, bilo kako bilo, zaljubljeni slavite i ako niste zaljubite se! Jedan od velikih indijanskih poglavica je (navodno) rekao da ljubav zaslijepi jače od najjačeg sunca. Kod nas se često kaže da ljubav zaslijepi jer ne vidimo realno, a i ne želimo vidjeti realno. Malo je "opasno" biti slijepo zaljubljen ali baš ta zaljubljenost je najljepša.

Traje li zaljubljenost vječno? Ne, jer nekoga u kojega ste se u mladosti zaljubili kao takav više ne postoji. Ljubav, ako je iskrena traje vječno. Dosta filozofiranja, volite se i ljubite dragi Šimunčani/ce ne samo na Valentinovo nego i nakon njega.

Vaša, Ivka Ježić



Vid Sitar, narodni meteorolog, kipar i slikar
Piše Ivka Ježić /01.02.2012./


Vid Sitar je imao već nekoliko izložbi ali nažalost niti jednu u Markuševcu. Ipak, Adventski vijenac, Božićne jaslice, Uskrsno jaje na otvorenim prostorima u centru Markuševca, djela su njegovih ruku.

Ugodno me je iznenadila lijepa zbirka skulptura i slika Vide Sitara. Skulpture su nastale iz ljubavi prema dragim susjedima, dragim osobama koje su njemu za života mnogo značile. Izrađene su po sjećanju sa svojim neobičnim držanjem, načinom hoda ili načinom na koji su radili.

Tako je nastala skulptura pralje na potoku, žena koja kopa u vrtu, berač grožđa sa brentom na leđima, većinski dio skulptura predstavljaju ljude koji rade na zemlji a i stare zanatlije. Među mnogobrojnim djelima
nalaze se i autoportreti i portreti osoba koje je najviše cijenio.

Većinski dio skulptura izrađene su iz drva lipe,oraha ili trešnje. Obradu vrši rezbarskim nožem a premazuje ih sa pčelinjim voskom. Materijali su svi prirodnog podrijetla. Za bojanje drveta upotrebljava boju koju dobiva kuhanjem plodova bazge ili orahove ljuske.

Za izradbu križeva motive pronalazi u prirodi. Kaže, da ih je stvorila Majka priroda a on ih nađe i malo polira. Križeve je počeo raditi u vrijeme Domovinskog rata u nadi za bolje sutra.

Slike su rađene na papiru risane olovkom koje služe kao podloga kolorske obrade a namijenjene su djeci. Za slike na staklu koristi uljne boje. Radovi su jako jednostavni, skromni i radi toga su bogati i zaslužuju da ih se pokaže. Nekoliko ih je napravljeno i od bračkog kamena.

Osjećali smo se ugodno u njegovoj radionici i u razgledavanju neobičnih i lijepih radova.
Uvjerena sam da u Markuševcu ima dosta skrivenih talenata koji čekaju da budu otkriveni.




Andrija Širola
Piše Mirko Tot /31.01.2012./

Andrija Širola

Prije par mjeseci "igrao" sam se na ovome blogu sa zamišlju da se davno umrlome pučkome prosvjetitelju i učitelju markuševečkom, gospodinu Andriji Široli iz zahvalnosti za njegov svestrani i kulturni rad oda nekakvo priznanje u obliku da se ulici, trgu ili školi dade njegovo ime.

To bi morala biti obaveza još ove živuće generacije kako njegovo ime i trud ne odu skroz u zaborav. Iz toga razloga obratio sam se e-mailom predsjedniku gradske četvrti Podsljeme gospodinu D. Topolovcu koji je pristojno odgovorio i naputio me da se obratim mjesnom odboru Markuševec, što sam istoga dana i učinio. Tome je već prilično dugo, i gospoda nisu vjerojatno smogli vremena da mi barem potvrde primitak mojega e-maila.

Vremena se mijenjaju ali stare navike nikako. Čitam na internetskoj stranici imena članova mjesnog odbora: Karlo Kršić, Ankica Korman, Željko Habuš, Josip Kobasić, Irena Lucić, Mirko Šimunković i Karlo Vuljar.

Pozdrav rodnome kraju M.T.