Markuševec: Zvjezdana Šantek - Izleti u prirodu (6)

Iz Mark.Trnave preko Gorščice do Slanog potoka i natrag

Piše Zvjezdana Šantek /11.08.2012./

Gorščica 5.8. 2012.
Piše Zvjezdana Šantek /09.08.2012./

Na izletištu Gorščica je, kao i diljem Hrvatske proslavljen 5.8. 2012. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Nakon sv. Mise druženje izletnika se nastavilo u šumskoj hladovini...

Slike

1.Gorščica 5.8. 2012.

2.U hladovini je najbolje

3.Žensko društvo; Zlata nazdravlja zlatnim djevojkama

4.Odmor

5.Nada i Ivan Cik(Iljo) s unučicom

6.Danas su klupe za sunčanje u hladu-prevruće je

PECEKOVA KRUŠKA JE JOŠ TU, ALI GDJE SU „TRI JELVE“ ?
Piše Zvjezdana Šantek /02.07.2012./

Prošlog smo tjedna usprkos velikoj vrućini i sparini, krenuli na Sljeme. Obično je na Sljemenu za ovako toplih dana svježije za nekih 6-8 stupnjeva celzijusa, tako da je puno ugodnije gore u šumi nego u nizini. Prolazeći pokraj stare stoljetne kruške, takozvane „Pecekove ruške“ prisjetili smo se našeg nekadašnjeg mještanina Mirka Tota, koji je upravo u zadnjem svojem prilogu o izvoru Mazalica opisao put iz šume sa suhim granjem za zimski ogrjev na plećima. Drugi odmor on i njegovi prijatelji imali su upravo ispod ovog starog stabla kruške koja još prkosi vremenu ispraćajući mnoge generacije.

Tako smo hodajući i pronalazeći pokoji bijeli vrganj, razgovarali o Mirku te se Ivan sjetio kako ga je upravo Mirko poveo u Pionirski grad prvi puta gledati na televizoru finalnu nogometnu utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva1958. Utakmica se igrala u Švedskoj između Švedske i Brazila, a završila je pobjedom Brazila. Na tom se prvenstvu pojavio Pele kao sedamnaestogodišnjak. Mislim da nema na svijetu ljubitelja nogometa koji ne zna tko je Pele i kakav je to igrač bio. Ivan je tada prvi puta gledao TV, jer tada još televizor nije imala niti jedna kuća. Imale su ga tek poneke škole, a među njima škola u Pionirskom gradu koju je pohađao Mirko, nekoliko godina stariji učenik od Ivana.

Već godinu dana kasnije televizor je nabavila i škola Bidrovec pa su stanovnici svih okolnih sela dolazili gledati neke važne prijenose ili filmove u Dom kulture u Bidrovcu. TV program u to doba početaka televizijskih prijenosa u bivšoj državi, nije bio raznovrstan kao danas, a emitiranje je kasnije počinjalo i puno ranije završavalo. Bilo je to lijepo vrijeme druženja i zajedničkog komentiranja utakmica ili tada popularnih festivala zabavne glazbe. (Ti razgovori o prošlosti su nas nakon povratka kući potaknuli da ponovo pročitamo Mirkovu odličnu priču „Sprevud“).

Stariji mještani, pa i oni srednje generacije još se sjećaju „Tri jelve“ tri ogromna stabla jela koje su stršale poput tri zelena tornja iznad ostatka šume. Bile su divovi među stablima, ali gdje bi danas mogli biti ostaci njihovih panjeva teško je otkriti u novoniknulim mladicama a i zato jer bilo velike sječe ove godine i ostaci novih jela zatrpali su one stare, trule panjeve. Nalazile su se na potezu od Gorščice do Hunjke, bliže Hunjki, uz sam greben Medvednice, a posječene su vjerojatno između 1965. i 1970.(možda netko zna točno kada?). Nisu odjednom nestale sve tri, a Ivan se sjeća kako se primjećivalo da je jednoj od njih u jednom periodu vrh bio slomljen, ali je takva još neko vrijeme bila na svom mjestu. Da li ih je oštetio vjetar, ili ih je načela neka bolest te su morale biti srušene, ne zna se. Šteta da park prirode nije označio na neki način njihove panjeve, jer su bile posebne. Možda je jedan panj na toj lokaciji ostatak upravo jedne od njih...Ostale nismo našli...

Povratak s Hunjke kući ovoga puta stazom 69 prema Markuševcu, silazak u Stari potok i uz Vodocrpilište ponovo smo kod Mazalice. Skrećemo na par minuta do Gorskog zrcala gdje su pripadnici naše policije imali alpinističke vježbe. Uz potok je ugodnije što se temperature tiče, ali mušice i komarci ne dozvoljavaju opušten odmor pa nastavljamo prema Pecekovoj kruški i doma...

Pozdrav čitateljima bloga !

Nekoliko fotografija

1.Pecekova ruška; stablo kruške staro vjerojatno i više od 100 godina

2.Kod Mazalice

3.Bijeli vrganji

4.Staza po vrhu do Hunjke..i u ovoj šumi se dogodio masakr motornom pilom po stablima crnogorice

5. Ovo bi mogao biti panj i trulo deblo jedne od tri jele(jelve)..

6.Pozdrav simpatičnom Ivanu Mihovcu na odlasku iz Male Hunjke

7.Prirodna kamena klupica poziva na odmor

8.Pripadnici specijalne policije u toku vježbe na Gorskom zrcalu

Od Šestina uz kapelicu Sv.Jakoba na Sljeme

Piše Zvjezdana Šantek /30.5.2012./

U potrazi za prvim vrganjem
Piše Zvjezdana Šantek /12.05.2012./

Jedna šumska vijest stigla je i do nas. Pronio se naime glas, da je negdje u šumi nedaleko Gorščice izrastao i ubran jedan vrganj. Prvi! Takve vijesti ovdje putuju brzinom munje, svi žele biti među prvima koji su ubrali barem jedan primjerak, pa tako i mi krećamo smjesta tragom ove „glasine“ na Gorščicu. Nije to zbog jela, to mogu razumjeti samo oni koji nose virus „ gljivarske groznice“.

Kalendarski gledano, još je malo prerano za vrganje. Prošlotjedne jake kiše uzrokovale su vodene bujice koje su napravile dosta štete po šumskim putevima. Bujice odnose granje i šiblje koje „Hrvatske šume“ ostavljaju svuda kuda protutnje njihovi „timberjackovi“, pa se potoci puni granja, panjeva i mulja preliju na šumske putove. Dok nije bilo retencija na potocima Bidrovec, Trnava i Vidovec događalo se da je stanovništvo koje živi uz potoke redovito bilo poplavljeno . Dobro da su barem brane napravljene kako valja. Održavanje brana i vodotoka moglo bi biti bolje. Mora biti bolje, zapravo. U našoj državi malo poduzeća radi tako marljivo kao što rade „Hrvatske šume“. To poduzeće pili punom parom, odvlači trupce lijepih zdravih stabala u pravcu samo njima poznatom.

Nažalost, taj njihov rad nama donosi puno više štete nego koristi jer ne samo da uništavaju šumu, već ostavljanjem granja u šumi i posebno potocima (to najviše vole raditi) uzrokuju odrone i poplave kad nabujali potoci nose i deru sve pred sobom. Kada granje i mulj zablokiraju protok vode, voda se redovito prelije ondje gdje može: na šumske putove i ceste i totalno ih izdere. Odrone i izvaljene betonske cijevi koje viđamo uvijek nakon jačih kiša neka sanira netko drugi. A to smo opet, na kraju balade mi koji plaćamo komunalne doprinose.

Kod sječe šume ne poštuje se puno propisa (ostavljanje grana koje prelaze dozvoljenu debljinu); ima tu panjeva i bukvi promjera i do 40-50cm. I to u potocima i na stazama diljem šuma! Klizišta i odrone nastale usijecanjem puteva i izvlačenjem trupaca da ne spominjem; nikada se ne saniraju. Uzaludno se žaliti Ministarstvu za zaštitu okoliša, parku prirode Medvednica, ovima i onima; sve pritužbe su bez ikakvog rezultata i odgovora. Mnogi ještani su se žalili na razne adrese, baš kao i mi, ali rezultata za sada nema

Po stoti puta me pogodio nemar i nered šumama pa skrenuh s teme. Dakle, radi se o prvom vrganju, a sve po onoj: čulo se da ga je netko vidio. Kao Jetija ...

Stigavši na Gorščicu, uputismo se smjesta do infocentra koji se nalazi u kuhinji (a gdje bi drugdje bio?) kod kuhara i gljivara Dragana. On je odmah potvrdio da je famozni vrganj nađen, ali je već bio ubačen u lonac te se krčkao u ulašu. Jedna planinarka je bila žalosna što ga nije sačuvao kako bi ga svi vidjeli no kuhar je bio praktičan. Zašto da se gljiva kvari bez veze? Dakle, taj vrganj je postojao ! Mislim... nismo vidjeli..., al smo čuli.

Dovoljan je to bio poticaj da se s Gorščice uputimo prema Rumlecu i Lipi. Na jednom dijelu puta osjeti se intenzivan miris medvjeđeg luka. Kiša je opet pomalo počela padati, ali nedovoljno za kabanicu. Prema Rumlecu idemo i dalje stazom M1 koja se proteže od zapadnog dijela Medvednice (od Kamenih svatova) sve do sasvim istočne Lipe, a prolazi samim vršnim grebenom. S jedne strane je Zagorje, s druge strane Prigorje.Uz put su dva vidikovca, Miškov vidikovac i još jedan (uz sklonište) na koji smo skrenuli. Za čas je vjetar postao sve jači, a kiša je ponovo počela pa smo odlučili odustati od traženja gljiva, spustili smo se do Marije Snježne i požurili prema Vidovcu. Dakle,vrganji = 0 komada.

Nedaleko Vidovca ponovo je zasjalo sunce pa smo usporili i nabrali malo vrhova divljih šparoga. Zapravo se ne radi o šparogi, već je riječ o bljuštu koji ovdje poistovjećuju sa šparogom. Dakle, sasvim druga biljka.Vrhovi su također jestivi i koriste se za fritaju i sl, ali samo mladi izdanci, tj vrhovi, a stare stabljike nisu za jelo. To je puzavac, penje se po šiblju i granju. Korijen biljke se koristio u liječenju reume i upale zglobova( kao vanjski oblog). Korijen kao i crvene bobice ploda koje dozrijevaju u kolovozu su otrovni i nikako nisu za jelo. U Istri se često kombiniraju divlja šparoga (Asparagus officinalis) i bljušt (Tamus comunis). Ubiru se tako da se koristi dio stabljike prema vrhu i to od dijela gdje sama pukne kad se presavije.

Što se gljiva tiče, danas smo vidjeli samo Judino uho. Judino uho najčešće raste na stablu bazge, na ogoljelom dijelu stabla, a ljekovita je kod određenih tegoba. Bez obzira na sve, šetnja i hodanje u prirodi uz traganje za gljivama i samoniklim biljem je dobra za zdravlje jer sam boravak na zraku i suncu koristi organizmu.
Stara latinska poslovica kaže: „Liječnik liječi- priroda ozdravljuje“

Slikovna galerija