markuševec.politika.com

Pismo Bandiću

Piše Mirko Tot /24.10.2014-/
Opet ga imamo, taj prokleti kriminal. Tu pred našim nosom, u metropoli, kako rado tepamo glavnom gradu Lijepe naše.
Taj radišan čovjek, traktor i boldožder, koji ustaje prvi, a lijega posljednji. Idemo delat, ponavlja neprestano. Delal je on sa tolikom energijom da ga drugi nisu mogli slijediti, već bi bili umorni kad se on tek zagrijao.
I odjednom ga nema. Tko će sad delat? Milane, buldožderu, divio sam ti se godinama, slušao priče i priče koje ti nisu išle u prilog. Svejedno sam ti vjerovao. I što sada? Kome da vjerujem?
Mirko Tot, Markuševec

Tajne službe

Piše Mirko Tot  /22.10.2014./

Sve zemlje svijeta imaju svoju "UDBU" Zvale se one CIA, MOSSAD, KGB, BND ili bilo kako drugačije. Svrha im je očuvanje sigurnosti i državnog poretka u čijoj su službi, bez obzira radi li se o demokratskim ili diktatorskim zemljama. Obostrano surađuju, obostrano se špijuniraju i obostrano si pripremaju klopke u svim mogućim varijantama. Po prirodi postavljenih zadataka, djeluju krajnje potajno i prečesto izbjegnu kontroli svojih nadređenih organa.

Sjetimo se samo razloga o navodnom posjedovanju atomskog oružja Huseinovog Iraka koji su poslužili George Dabelju Buchu da razori tu zemlju. Te dojave CIA, po kasnijim saznanjima, bile su lažne a poslužile su tko zna kojim interesnim grupama. Rijetko te službe privode pravdi svoje "ciljeve". Umjesto toga "pravda" po tiho i nečujno ide prema njima i obavi postavljeni zadatak. Jugoslavenska UDBA ni po čemu nije zaostajala za drugim sličnim službama, a pri odabiru ciljeva služila se često uslugama sestrinskih organizacija, koje su pruženu informaciju naplaćivale informacijama koje su njima bile potrebne. Veoma su zamršene i dvojbene njihove zadaće i usluge, i teško nam je shvatiti služi li to općem interesu naroda. Igre su na žalost takve i prakticira ih cijeli svijet.

Postati ciljem tajnih službi mora postojati ozbiljni razlog za njihovu zainteresiranost i veoma je teško objektivno opravdati razloge toj zainteresiranosti. U svakome slučaju prljavi je to posao, i svako "privođenje pravdi" kao i radikalno traženje" pravde" završava ponekad kobno. Vrlo često nasilnom smrću, čime je jugoslavenska vlada otkrila svu svoju nesigurnost i podlost. Mustač i Perković bili su visoko pozicionirani službenici te prljave rabote i mi sa gorčinom i opravdanjem očekujemo rasvjetljavanje njihovih udjela u mnogim zbivanjima toga vremena. Zaboraviti ne smijemo, makar nam emocije prevladavaju razumijevanje toga doba, da su njih dvojica, kao i stotinu drugih bili službenici jednog sistema koji je njihova djela poticao, odobravao i čak nagrađivao.

Mirko Tot Zagreb - Markuševec

Fundamentalizam

Piše Mirko Tot /19.08.2014./

Sve češće smo svjedoci vala fundamentalističkih tendencija koje zahvaćaju pojedine svjetske religije. Okruženi sa proizvodima visoke tehnologije, perfektnom i nesmetanom komunikacijom diljem svijeta, neki se još trude DOSLOVNO tumačiti davno napisane tekstove, tekstove primjereni nekim drugim davnim vremenima koji doslovno tumačeni danas postaju besmisleni.

I mi katolici trebali bi se prisjetiti Srednjeg vijeka, kada su crkveni poglavari iz Rima svojim zapovijedima omogućili da se diljem Evrope gdje su imali vjersku vlast mučenjem, zlostavljanjem i spaljivanjem uklone svi heretici ili bezbožnjaci. Do perfekcije smišljeni su svi mogući "alati" kojima se nastojalo nanijeti što veću bol. Poznate su bile "španjolske čizme" kojima se stopalo kao u "šarafštoku" pritiskivalo do ludila ili smrti. Doba inkvizicije sramotna su vremena naše vjere, makar još i danas u desnim vjerskim krugovima Bibliju smatraju "originalnim manuskriptom Misli Božje".

"Sveti" ratovi prilično su mračna štiva, vođeni u ime vjere, sa isprikom da imaju pravo na svoju vjeru koja je "jedina i istinita" nanijevši svojoj ljudskoj braći velika zla i nedjela.

Fundamentalisti u mnogim islamskim državama, držeći se doslovno KURANA, koji za razliku od Biblije ne propisuje samo vjerska pravila, nego određuje cijeli život jer su religija i politika, crkva i država čvrsto povezani. I sadašnje prilike u Iraku gdje vjerski fanatici nemilosrdno protjeruju i ubijaju sve koji imalo odskaču od njihovih fundamentalističkih uvjerenja, nastoje stvoriti takvu državu gdje bi umjesto civilnih i građanskih zakona vrijedilo samo slovo KURANA. Iz tih razloga u većini arapskih država vlada ili vojna ili vjerska diktatura. Već desetljećima u Sjevernoj Irskoj, katolici i protestanti ne mogu naći zajednički jezik zbog fundamentalizma koji zadire duboku u njihovu prošlost. Sekularizacijom društva odvaja se Crkva i vjera od države i civilne vlasti, a netko je napisao: "Udaljenost od prijestolja i oltara ne može nikada biti dovoljno velika  M.T.

Melem za hrvatsku dušu

Piše Mirko Tot /08.08.2014./

Da Hrvati ne bi mislili da samo mi imamo Sanadere, Vidoševiće i ovu gospođu iz Siska, evo mala interesantna i aktualna pričica iz nama opjevane Njemačke. Uzmite si vremena i pročitajte do kraja priču da bi sami sebi stavili melema na svoje rane nastale od korupcija i prevara u Lijepoj Našoj.

 Akteri su: Gospođa Chrstina Haderthauer -  šefica kabineta gospodina Seehofera, mnogogodišnjeg šefa stranke CSU-a iz Bayerna, treće po veličini stranke u Njemačkoj.

Gospodin Hubert Haderthauer, doktor psihijatar u bolnici za psihički bolesne kriminalne osobe. Oboje Haderhauera bili su suvlasnici "Sapor Modeltechnik", firme koja se bavila proizvodnjom i distribucijom mini auto modela. Ti proizvodi su bili potpuno identični i sa svim funkcijama kao i originali, samo u omjeru 1/8.

Neki od tih modela, rukom izrađeni unikati autići postigli bi na aukciji i cijenu do 110.000,00 eura zahvaljujući spretnim rukama i talentu jednog od pacijenata na zatvorenom odjelu psihijatrijske bolnice. Taj dotični talentirani pacijent nije bio nitko drugi nego trostruki ubojica koji je svim svojim žrtvama odstranio penis-po naški pimpeka , a za svoj talentirani rad dobivao bi mjesečno do 200,00 eura, a bio bi iz zatvorenog odjela koji puta počašćen večerom u obližnjem restoranu ili kod doktora privatno. Naravno na doktorov račun koji je tvrdio da je to bio dio terapije koja koristi pacijentu. Na tim unikatima stajalo je doktorovo ime kao konstruktor i tvorac.

Za to sve zainteresiralo se i državno odvjetništvo savezne države Bayern i svi sa nestrpljenjem očekuju ishod ove lijepe priče. Zato niti mi Hrvati nismo "unikati" nego djelić širom svijeta proširenog nemorala i kriminala.

Pozdrav rodnom kraju,  M.Tot

Osobni liberalni pogled

Piše Mirko Tot /02.08.2014./

5. kolovoza stupa na snagu Zakon o istospolnim brakovima koji će zasigurno ponovno uzburkati našu javnost. Mnogi ljudi imaju duboko usađena religijska, moralna i etička uvjerenja da brak treba biti ograničen na zajednicu jednog muškarca i jedne žene te da je homoseksualno vladanje nemoralno. Isto tako mnogo ljudi sa podjednako snažnim religijskim, moralnim i etničkim uvjerenjem smatra da istospolni parovi imaju pravo na brak i da se spram homoseksualnim osobama ne treba odnositi drugačije nego spram heteroseksualnim. " Naša je obaveza odrediti slobodu za sve, a ne propisivati osobni moralni kodeks" tvrdi Michael Sandel, filozof i profesor na Harvardu:.

Neki bi dokrajčili instituciju braka sa vladinom sankcijom i "privatizirali brak". Neka ljudi stupe u brak kako žele bez državne sankcije i uplitanja, neka stvore takozvanu "građansku zajednicu" koja bi odgovarala sadašnjim, po obavezama i privilegijama,  "normalnim brakovima“.

Sklapanjem tradicionalnog braka na vidjelo dolazi i takozvani počasni efekt jer brak je i duboka osobna obaveza spram drugog ljudskog bića i javno slavljenje zrelosti, prijateljstva, prisnosti i vjernosti. " Bit braka nije razmnožavanje nego ljubavna odanost između dvoje partnera, bilo heteroseksualnih ili homoseksualnih"  naglašava Michael Sandel. 

Ekumenizam

Događaj iz Njemačke

Piše Mirko Tot  /29.05.2014./

Sv. otac Papa Franjo

Ispratili smo našeg predsjednika kluba, uz prisutnost njegovih prijatelja i rodbine, na vječni počinak. Kako se i priliči, dostojanstveno i sa zahvalnošću što smo ga poznavali i mogli se s njime družiti. Bio je vjernik-evangelik, luteran ili protestant što znači isto, za ljude kršćanske vjere kojima Sveti otac Papa nije najviši poglavar.

Kako je i običaj pozvani smo poslije sprovoda na karmine (gozba u počast pokojnika). Ovdje je to mnogo drugačije i skromnije nego kod nas. Obično uz kavu i hladne zakuske, gdje rodbina, koja se godinama možda nije susretala ponovno osvježi događaje i sjećanja od ranije. To se poslije sprovoda obavlja u za takve i slične svrhe uređenim crkvenim prostorijama, u ovome slučaju u prostorijama evangelističke crkve čiji je pokojnik bio vjere. Rečeno nam je usput da su te prostorije danas zauzete i da se uputimo jednu ulicu dalje u prostorije katoličke crkve.

Svima je to bilo sasvim normalno, osim, naravno meni. Pokojnik evangelik, a karmine u rimokatoličkim prostorijama. Porazgovarao sam na tu temu sa svećenikom -protestantom koji je obnašao ceremoniju sprovoda i u tih par minuta mnogo toga doznao.

Nevjernici. Tu pogrdnu riječ mi često upotrebljavamo za braću kršćane - protestante, makar se crkveni poglavari trude i propovijedaju EKUMENIZAM. Za nepoćudne taj pojam znači: Pokret za zbližavanje svih kršćanskih crkava. " Kuj got" biti će vjerujem najčešći komentar na ovaj skromni članak.

Pozdrav rodnome kraju

Mirko Tot, Njemačka

Damir Boras novi rektor Sveučilišta u Zagrebu

Piše Mirko Tot  /19.04.2014./

Damir Boras

Dolaskom dr. Damira Borasa na mjesto rektora Sveučilišta u Zagreb, na našim kućnim ljubimcima PC-ima, tražilica Google i enciklopedija Wikipedija odjednom su se našli u središtu pozornost, privukavši na tisuće znatiželjnika. Razlog je  Borasova privrženost Starokatoličkoj crkvi koja se protivi celibatu i nerazrješivosti braka.

Isto se desilo i početkom mandata sadašnjeg predsjednika Ive Josipovića kada se on izjasnio agnostikom. Starokatolička crkva, agnostik, bili su nam ne baš sasvim shvatljivi pojmovi. Naglo je porastao interes da se nešto više sazna o tome.

Starokatolička crkva odvojila se negdje u 11. stoljeću od Rimske crkve osporavajući dogmu o nepogrešivosti Pape. Ne priznaje čak i dogmu o Bezgrješnom začeću, što je bilo dovoljno našem nadbiskupu Alojzu Stepincu da negdje početkom četrdesetih prošlog stoljeća nazove tu Crkvu "Truležom u našem narodnom organizmu".

Po nauku Starokatoličke crkve: svećenici se mogu ženiti, žene se mogu zarediti, crkveni se brak može raskinuti i ponovo sklopiti, istospolni parovi su isto djeca Božja, nema obaveze ispovjedi itd. Zbog takvh stavova Starokatolička crkva bila je u nemilosti Rimokatoličke crkve koja se i nadalje čvrsto drži svojih tisućgodišnjih starih i u suvremenom svijetu pomalo zastarjelih tumačenja i dogmi a da premalo poklanja sluha vjernicima koji po tiho i sramežljivo traže promjene.

Možda se ova, zahvaljujući rektoru Borasu najednom iz zaborava izronjena Crkva pokaže kao alternativa što bi našem Kaptolu dalo povoda da se trgne iz višestoljetne uspavanke.

Mirko Tot , Markuševec

Osobni pogled

Piše Mirko Tot  /02.12.2013./

Referenduvsko pitanje

Igrajući se iz dosade demokracije i zaneseni spretnom retorikom, pojuriše tih par procenata pučanstva prema izbornim kutijama da zaokruže ZA ili PROTIV. Pojuriše zacementirati u Ustav želje konzervativnih ZA pobjednika i time uskratiti mladoj, nadolazećoj i tolerantnijoj generaciji da uskoro razmišlja drugačije, više je nego nepromišljeno i drsko. Sa kojim pravom? 

Ili ćemo ponovno mijenjati Ustav kada jednog dana prevlada drugačije shvaćanje. Vremena se mijenjaju a sa tim promjenama i pogledi na svijet. Ljudi drugačijih spolnih orijentacija - ako vjerujemo u Boga - isto su Njegova djeca, odnosno naša braća. Spaliti ih, pobiti, žive zakopati. Sve smo mi katolici to već činili u prošlosti. Ili nam te knjige nisu doprle do naših ruku? Civilizirani svijet nas promatra a mi zaslijepljeni, zaneseni i gluhi to ne primjećujemo. 

Pozdrav rodnome kraju M.T.

In memoriam Zvonko Bušić /1946.-2013./

Piše Mirko Tot /02.09.2013./

Julienne i Zvonko Bušić

Koja je to vrsta ljubavi prema Domovini nagne čovjeka da u mladim danima napravi zlodjelo koje osuđuje cijeli svijet i za koje biva prvotno osuđen na doživotni zatvor (naknadno pomilovan na 30 g. robije).

A koliko tek mora biti domoljublje koje čovjeka natjera da si oduzme vlastiti život? Toliko zagonetno i zabrinuto da nam ništa drugo ne preostaje nego njegovoj obitelji iskazati duboko, duboko saučešće.

Žalosno je što mnogi iz te tragedije prave uzor domoljublja, i da tu tragediju koriste da bi svoje "domoljublje" koristili za osobnu političku promidžbu.

Ako su razlozi suicida točni (nezadovoljstvo sveopćim stanjem u društvu) moramo se kao društvo zabrinuti da se iz takvog "domoljublja", ne bi izrodilo nešto mnogo opasnije. Primjera za to imamo širom svijeta.

Kuda i kako s osobama drugačije spolne orijentacije?

Piše Mirko Tot  /02.08.2012./

Za mnoge vjernike a i obične građane biti homoseksualac veliki je i strašni grijeh. Toliko grješan da po shvaćanju konzervativnih članova naše vjerske zajednice pomažu samo operacije, vračare, molitve i ostali "lijekovi" srednjeg vijeka. Pogotovo sirovi i samozvani rasplodni mužačine pokazuju minimum razumijevanja za taj dio ljudske populacije koja si ni u kojemu slučaju nije poželjela da se nosi takovim teretom.

Mnogi i mnogi svjetski umovi i savjetodavci, koji su svojim znanjem i prirođenom nadarenošću pridonijeli velike koristi današnjici, bili su pogođeni tom neprirodnom razlikom. Skrivajući to u ondašnja vremena od javnosti da ne budu spaljeni, popljuvani, živi zakopani i kamenovani, trpjeli su čitavog života zbog tog Božjeg dara ili Darwinove evolucije. Umjesto da ih kao takove prihvatimo kao dio sadašnjice ogorčavamo im i onako težak položaj u društvu, makar su i sami često pridonijeli tome gnjevu većine, ponašajući se javno, često i nemoralno pred masom netolerantnih.

Tako su se i riječi pape Franciska na povratku iz Brazila, iako samo škrte a možda i dvosmislene, vinule u visine a u korist, makar i slabašnu, osobama drugačije spolne orijentacije. "Crkva ih ne protjeruje i ne diskriminira, nego poziva da svoju homoseksualnost ne prakticiraju".

Poznati kolumnist Večernjeg lista, piše među ostalom, osvrćući se pritom i na svećenike istih sklonosti, preporučujući im da se drže discipline celibata. Biolozi, a među njima i jedan od svjetskih kapaciteta, Richard Dawkins, tumači da je to u ljudskoj prirodi neizvedivo. Kuda sa od Boga ili evolucije podarenim zdravim spolnim nagonom, skoro svih živih bića, bez kojeg ne bi bilo ni potomaka ni razvitka a kamo li budućnosti?

Dobro došli u Europu Hrvatice i Hrvati!
Piše Branko Lukačin /01.07.2013./

Čestitam vam svima na vašoj ustrajnosti i izboru za Europsku uniju. Niste pogriješili, iako među vama ima euroskeptika. Da je ovdje u Njemačkoj loše,ne bi mnogi od nas prihvatili i Njemačko državljanstvo, a ja sam eto nakon 43 godine dočekao da mogu sa osobnom iskaznicom putovati u sve zemlje Europske unije, a moju neograničenu dozvolu boravka u Njemačkoj mogu uramiti i objesiti na zid.

Mnogi od vas će poželjeti potražiti radno mjestu u Uniji, ali ovdje treba raditi sve što vam se ponudi, bez obzira na vašu diplomu. Pokažite vaše sposobnosti, pa ćete uspjeti u ostvarenju vaših ciljeva, a na kraju mjeseca će vas sigurno čekati vaša obećana plaća. No, ne odlazite iz domovine ako vam se pruži prilika za radnim mjestom u Hrvatskoj, gdje se moraju od sada primjenjivati i Europski zakoni, a med i mlijeko ne teku nigdje.

Sretno Vam bilo tu gdje smo oduvijek pripadali i čuvali našu kulturu za dobrobit naših pokoljenja.
Vaš Branko Lukačin

Probudi se narode!

Piše Branko Lukačin  /19.06.2012./

Hrvatska ima opet golgotu, političari rade samo za svoj opstanak na vlasti, a Hrvatski narod je iz dana u dan sve siromašniji. Prodaje se Hrvatska imovina, zadužuju  se naša  pokoljenja.

Za 3 milijarde eura hoće prodat hrvatske ceste na 50 godina, a Slovenske atomske  toplice u Potčetrtku imaju godišnji prihod od turizma  2 milijarde eura. Tko upravlja Hrvatskom ?

U ormaru koji sam  naslijedio, a kojeg je izradio Jurica Novosel iz Vumelja 50, umro 1956.g., pronašao sam  časopis koji je tiskan povodom pogreba Pavla Radića i Gjure Basaričeka, ubijenih u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928 godine.  Prošlo je  85 godina i vrijedno  je  spomena na  žrtve za  slobodu i nezavisnost Hrvatske.

Probudi  se Narode !

Na slici Jurica Novosel iz Vumelja 50, umro 1956.g. sa mojom tetom

Crkva i sadašnjost

Piše Mirko Tot  /16.06.2013./

Z. Sudac, svećenik

Hrvatski biskupi na nedavno jednodnevnom zasjedanju suočili su sa nekim pojavama u Crkvi, koji po njihovu mišljenju odskaču od povezanosti sa službenom Crkvom. Zabrinuti su da neki od službenika Crkve prave ozbiljan rizik kada pokušavaju da religiju svedu na paramedicinu. Iz tog razloga objavili su naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje i upozoravaju vođe molitvenih susreta da izbjegavaju svaki oblik histerije, teatralnosti i senzacionalizma. Dalje se navodi "Ne tražimo duhovne gurue koji vežu duše na sebe i praktični ih zarobljavaju, nego nam trebaju istinski pastiri koji su vjerni Crkvi i koji hoće dijeliti sudbinu siromaha".

Ovo je nedvosmislena poruka nekim crkvenim dostojanstvenicima koji sebe smatraju nadljudima i direktno poslani od Boga, tumačeći da njihovo poslanje dolazi izravno od Duha Svetoga koristeći pritom i posljednji tračak nade od bolesti pogođenih ljudi a pritom pribavljaju sebi karizmu nadvišenog i svemoćnog. Fra. Zlatko Sudac primjer je tog ponašanja stoga mu je i Crkva smanjila njegove ovlasti i širinu "duhovnog djelovanja". Stav biskupa je preciziran u pisanoj formi a efekt tih poruka bio bi uvećan i dopro bi do više ušiju kada bi se ta stajališta objavila sa oltara za ljude koji malo ili uopće ne čitaju

U modernim crkvenim krugovima, pogotovo zapadnim, prodire teorija evolucije Charlsa Darwina koja već skoro dva stoljeća među svjetski vodećim autoritetima dobiva sve više poklonika, a u suprotnosti je od teološke vjere postanka. Ta teorija o "postanku vrsta prirodnim odabirom ili očuvanje povlaštenih rasa u borbi za opstanak" pokušava usporiti dosadašnja teološka tumačenja o postanku svega, koristeći pritom nova saznanja temeljnih nauka. Proces evolucije života na Zemlji Charles Darwin shvatio je iz temelja drukčije od svih ostalih mislilaca tog vremena a znanstvena zajednica sadašnjice prihvaća tu teoriju realnijom od teološke. Povjesnici znanosti spominju i Charlsovog djedu Erasmusa čija teorija spolnog razmnožavanja i borbe za život dobiva u teoriji evolucije uočljivo mjesto. "Odjekuje Zemljom glas kako se množenje nadmeće s nadajućom Smrću, a preživljuje Sreća. Kako Život koji se povećava napučuje sve krajeve, a mlada, preporođena Priroda pobjeđuje Vrijeme" Stihovi su iz Erazmusove Zoonomije.

M.T.

Osvrt na Zvonkov članak

Piše Mirko Tot /21. 05.2013./

Na Kordunu

Na kordunu grob do groba 

U svome spretno sročenom sjećanju iz vremena svoje rane mladosti i događanja tog vremena u Markuševcu, Zvonko je spomenuo stihove pjesme žalopojke "Na Kordunu grob do groba" koji su i meni ostali kao takvi duboko u pamćenju. Recitirajući ili pjevajući te dirljive stihove, mislilo se na poginule sinove, a majke sagnute nad grobovima u žalosti i očaju. Pritom su ustaše i domobrani smatrani krivim za te zločine na Kordunu i Baniji čim su u svibnju 1941 došli nasilno na vlast, a mi koji smo odrasli poslije rata prihvatili smo te činjenice i tumačenja i upečatili u naša sjećanja.

Ti, toliko osjećajni stihovi koji se mogu pjevušiti uz umorni, pospani i usporeni korak na bilo kojemu bojištu, dočaravaju patnje i boli preživjelih, koji su izgubili svoje najdraže u besmislenim i krvavim ratovima. Zvonko smatra te stihove navodno prisvojene od "komunista, da ne velim srpski", navodeći da je to izvorna koračnica zloglasne "Crne legije" ustaše Jure Francetića, i da u originalu zvuči " Na Kupresu grob do groba" što još nekim pristalicama tih zloćuda ide u prilog. Listajući po pristupačnoj dokumentaciji na tu temu, teško se priključiti bilo kojoj tvrdnji o izvornom obliku i porijeklu tih stihova, jedino ako prestanemo biti objektivni i iz osobne simpatije dajemo pravo pojedinim tumačenjima.

Logično bi bilo, ako su ti stihovi izvorno ustaški, da je teško shvatljivo da bi to recitirali i pjevušili partizani kao i obratno. Kako se vidi, nikada kraja našoj prošlosti.

Pozdrav rodnome kraju M.T.

Hrvatska u EU

Piše Mirko Tot /29.04.2013./

Nakon toliko dugih mukotrpnih i napornih pregovara, što nam ni u kojemu slučaju nije štetilo, dok je Rumunjska i Bugarska iz čistih političkih razloga bila pošteđena, dolazi dan, drugi po veličini nakon osamostaljenja u povijesti Hrvatske.

Ulazak u EU. Neki sa velikom nadom ka boljemu, drugi opet puni straha od naglih promjenama i privikavanja na koje mi po tradiciji nismo posebno navikli. Optimisti i skeptici obostrano se trude uvjeriti drugu stranu u svoje argumente koji ponekad zbunjuju obične građana. Za dobrobit Hrvatske poželimo optimistima da su bili u pravu. Istina je samo jedna: Druga alternativa za Hrvatsku ne postoji, a to činimo, vjerujem, prvi puta u našoj povijesti voljom većine naroda dobrovoljno, da bi sa ostalim narodima Evrope i vjerom u mir, bez međusobnih ratova zajednički dijelili sudbinu budućnosti. 

Na mnoge stvari morat ćemo se privikavati a za mnogim navikama i običajima požalit ćemo jer će nam biti uskraćeni. Doći će i do neminovne selidbe i kapitala i radne snage. Naši školovani kadrovi u najboljim radnim godinama, koji su uz veliku pomoć i trošak društva stekli, poneki i zavidna zvanja krenut će u pravcu zapada trbuhom za kruhom razočarani, a željni rada i stvaranja. U susret će im dolaziti imućniji evropejci sa željom da se smjeste trajno ili privremeno, sagradivši sebi i obitelji svoja, ne skromna prebivališta širom naše obale. To će biti stvarnost koja nam stoji ispred kućnog praga a u što ćemo morati utrošiti mnogo vlastitog razumijevanja za neizbježnu i novu nastalu svakidašnjicu. A tko se ne zna prilagođavati - rekao je prije nekoliko godina Gorbačov Honekeru- pregazit će ga vrijeme.

Bijeli pijesak i crna ukradena lova

Piše Mirko Tot /11.04.2013./

Lova, lova

Za ljude u srednjem vijeku život se većinom sastojao od vjere i vjerovanja, dobrim dijelom zato jer su se nadali da će u raju naći olakšanje za teško ovozemaljsko življenje. Zato su morali živjeti u skladu s vjerskim pravilima, a kome to nije uspijevalo, molio je za oprost grijeha i činio pokoru. Umrijeti u to doba bilo je skoro jednako olakšanju za svakog ovozemaljskog bijednika nadajući se barem malo boljemu životu u raju nebeskom.

Imati deponirane milione na Karibima, Kajmanskim otocima, pod palmama i na plažama posipane bijelim pijeskom i crnom ukradenom lovom u sefovima tih država, čini dotičnoga možda zadovoljnim i bez straha za budućnost. Jeli je sretan? I on se mora jednom oprostiti od ovoga svijeta. I upravo taj "odlazak" uzrokuje nesnošljive bolove. To silno bogatstvo ostaviti drugima da uživaju i to bez njega.

To su strašne pomisli, to su bolovi i muke koje još više otežavaju i onako bolesno tijelo, a kao kazna za vlastitu pohlepnost i nezasitnost. U tim zadnjim trenucima osjećaju svu svoju bijedu i nemoć. Tu smo svi jednaki i upravo tog trenutka pravda dostiže svoj vrhunac. Stoga je spokojnije otići u vječni raj oprostivši se iz skromnog i normalnog života.

Pozdrav rodnome kraju M. T.

Prezaduženi narod

Piše Mirko Tot  /30.03.2013./

Krediti, krediti ...

 Kada su devedeset i pete umuknule sirene, topovi i puške, navalili su na nas razni Metroi, Getroi, Lidli i Bog zna što još. Svega nam je odjednom bilo ispred domaćeg praga. Novi i rabljeni automobili, ženska i muška konfekcija od najpoznatijih svjetskih dizajnera, mašine, alati, stanovi i kuće. Ništa na jednom nismo trebali švercati i sakrivati po automobilu dolazeći iz Graca ili Trsta. Svega je tu bilo a i danas ima. Samo novaca nema, a izlozi puni naših neostvarivih želja. Kao lešinari na stablima afričkih savana, čekale su banke, i to strane jer smo im naše prodali, radosno trljajući ruke, pune donesenog kapitala da nam ga ponude, nama nezasitnima. 

Ljudi su objeručke te ponude prihvatili koristeći stare navike: "Već ćemo to nekako otplatiti". Bez vlastitog nužnog kapitala kupuje se stan, novi auto i mnogo toga ostaloga što je ljudima nedostajalo. Zaboravili su pritom da je jedan veliki dio mjesečnih primanja potreban za dnevne životne potrebe.

Uz velike kamatne stope, na te vrste kredita, banke ostvaraju ogromne dobiti, a ne snose nikakvu odgovornost za neznanje i promašaje građana. Svi uvjeti kreditiranja i naplate dugovanja mogli su se pročitati prije potpisivanja ugovora sa kreditorom. Naša lakomislenost i neiskustvo u brutalnom bankovnom i kapitalističkom poslovanju dovela je neke ljude u situaciju da ostanu bez ičega. Banka je vlasnik svega onoga što je kreditirala dok se dug potpuno ne otplati, a izgubi li se usput i radno mjesto, bankrot je neizbježan. Mnogi naši građani, trgovački nepismeni snose posljedice svojeg neznanja i naivnosti.

Pozdrav rodnome kraju Mirko Tot

Papa u mirovinu

Piše Mirko Tot  /12.02.2012./

Papa Benedikt

Kada sam to pročitao pomislio sam, prvosvibanjska šala. Papa u penziju! Pogodilo me, jer po tumačenju Rimo-katoličke crkve Papa je zamjenik Boga na zemlji. On ga predstavlja. Kako možemo Bogu dati otkaz? Papa nije otkazao Bogu već će ga tražiti i dalje u tišini vatikanskog samostana. Stari i iznemogli, traži mirni kutak da se odmori, gdje može i dalje meditirati, moliti i obraćati se Svevišnjemu. Nema više snage što je još jedan dokaz da nije božja individua, nego da je samo ČOVJEK. Umoran, potišten, možda čak i razočaran sa stanjem u crkvi. Papa je ČOVJEK i zavrijedio je poštovanje nas sviju. 

Pozdrav rodnome kraju Mirko Tot

Podsljemenski "pravi Hrvati" 
Piše Mirko Tot /01.08.2012./

Listam po starim dokumentima (ostavština iza mojih pokojnih roditelja) potvrde o plaćenome porezu, osmrtnicu pokojnoga djede, i još na latinskom pisani krsni listovi i vjenčani listovi. Tu lijepim krasopisom stoji da su pradjeda i prabaka, djeda i baka, majka i otac od rođenja pa do smrti bili Hrvati. Osim prvog velikog slova kod riječi "Hrvati" ne spominju ti dokumenti dali su mi preci bili PRAVI,VELIKI ili ČISTI HRVATI, kako hrvatski pravaši, a i naši domaći članovi HSP dr.A.Starćevič tepaju sami sebi.

Povodom Dana Državnosti članovi HSP_a A. Starčević obljepili su markuševečke zgrade i stupove te napunili poštanske sandučiće svojim " brigama" o nama ostalima, malim Hrvatićima, iskoristivši pritom najveći praznik novije Hrvatske za širenje svojih stavova izvađenih iz naftalina i potopljenih daleko u našoj ne uvijek blistavoj prošlosti. Koriste mračne likove iz naše prošlosti kao svoje uzore (osim Starčevića kojega i onako krivo tumače) dokazuju da ne shvaćaju niti prošlost niti sadašnjost a ponajmanje budućnost. Najdraži simbol "njihovog velikog hrvatstva" bio bi vjerojatno posljednji samoglasnik naše abecede…

Glasni su i borbeni makar bi im po broju članova uz malo skromnosti bila dovoljna i telefonska govornica. Svejedno, ne smijemo ih zanemarit da nam u novoj Hrvatskoj ne nanesu zla kao njihovi idoli 10.travnja 1941 kada su istog dana ulaskom njemačkih okupatora i nacista u Zagreb, proglasili "NDH" po nalogu i recepturi Hitlera. "Nezavisnost! Od koga? Kakva laž i obmana koju i danas još neki tumače "stoljetnom težnjom".



Svijeća i lampaš u šumi? 
Piše Mirko Tot /01.06.2012./

Sa pravom su se, prilikom posvete raspela na Mazalici, pohvalili članovi HSP-a. Starčević kao organizatori ove stranačke promocije, u uloženome trudu. Spomenuli su isto nabavke određenih dozvola, što nije iziskivalo sigurno mnogo poteškoća, jer ne vjerujem bi se našao ikoji hrabri službenik u našoj marljivoj administraciji koji bi uskratiti ovakvu zamolbu.

Zabraniti postavljanja raspela? Nemajući apsolutno nikakvog iskustva sa ovakvim zahtjevima i dozvolama, zanima me jeli je netko od "organizatora" ili ureda koji su to sve obradili pokušao zamisliti slijedeći scenarij: Prošeće se recimo, po lijepom suhom i sunčanom vremenu jedna naša mještanka- bakica, da se tu, u toj neizopačenoj tišini i miru prepusti Uzvišenome i pomoli za svoje najbliže.

Za tu priliku, kako je već to uobičajeno, ponese sa sobom svijeću ili lampaš i zapali za pokoj duša svojih najmilijih. Uživajući u šumskom zraku, nebeskoj tišini samoće i opuštenosti, uplovljena u molitvu, zadovoljna sama sa sobom, nakon toga opuštena mirno krene svome domu.

Već nagađate. Vrijeme dok netko opazi može proći i nekoliko sati, trka do prvog telefona, a neprolazni putovi za vatrogasna kola. A sve to u parku prirode Sljeme. Prilikom "rođenja ideje" i potpisivanjem dozvola, /zanimalo bi nas od kojih institucija/ dali se netko pozabavio mojom pesimističnom teorijom? Postavljeno raspelo uz ostale, moralo bi imati i ovu svrhu. Da se pred njime obratimo molitvom u nadi da nas On konačno sasluša i sačuva od nesagledivog požara.


Izvor Mazalica ili Jucin izvor? (2) 
Komentar gl. urednika /17.06.2012./

Mirko Tot je u svom prilogu načeo jednu moralno – političku temu. Temu o nazivlju i imenovanju. Ovdje nije riječ o nepotrebnim i glupim preimenovanjima hrvatskih ulica i trgova kojima smo svjedočili posljednjih dvadesetak godina. Ovdje se radi o preimenovanju Trnavečkog izvora Mazalica, stoljetnog simbola mira, oduška i okrijepe težaka, kočijaša i slučajnih prolaznika.

Gospodi Juraj Caplić je uložio mnogo truda i vremena uređujući izvor, na čemu mu iskrena čestitka i hvala, i da bi sam sebe nagradio za uloženi trud čini grešku; oduzima stoljetno ime izvora ugrađujući u kamen veliku bakrenu ploču sa ugraviranim natpisom Jucin izvor.

Moja preporuka a i preporuka mnogih mještana s kojima sam razgovarao, da gospodin Caplić zamjeni ploču s novim natpisom:

„Izvor Mazalica“
sagradio i okoliš uredio gosp. Juraj Caplić Juco,
i datum/nadnevak kada je to učinio.

Tom gestom gospod. Caplić ne bi ništa izgubio, a kod Trnavčana stekao bi još veći ugled i poštovanje. Griješiti je ljudski a ispraviti grešku je božanski.
Lijepi pozdrav, IR


Izvor Mazalica ili Jucin izvor? (1)
Piše Mirko Tot / 16.06.2012./

Na izvoru MAZALICA, moji pokojni prijatelji sa kojima sam odrastao, Ivan Švabov i Cika i još par dečki našega kraja, a među njima i ja, naša mladenačka ramena opterećena suhim granjem za zimski ogrjev, spustajući se s Tisove peči imali smo na tome prirodnom izvoru prvi počinek. Tu bi utažili našu žeđ, osvježili oznojena lica i prikupili malo snage za drugu etapu do Pecekove ruške. Pokojni Pecek, daj mu Bog duši lako, i neka nam oprosti, od plodova nije imao koristi a nama je to dobro došlo za osvježenje i gladni želudac.

Nastavili bi do Pećinice pa pokraj Tota i Jurkovića. Da bi dokazali našu "muškost" trpjeli smo ispod bremena bez odmora, trudeći se da naša muka i trud bude upečatljiva kako bi kod mještana izazivalo divljenje što nas je činilo ponosnim.

Vidim na slici mnogo uloženog truda i kreativnosti na tome zdencu našeg mještanina i mojeg velikog rođaka Jure Caplića. Neka mi oprosti, ali nisam znao da nosi nadimak Juc. Rođo, kada ćemo jednoga dana, ja, pa poslije toga i ti gledati travu od zdola, netko će se valjda sjetiti da je to zdenac kojeg si ti kreirao i zbog sjećanja i zahvalnosti nazvat će ga tvojim nadimkom i objesiti će ploču KOJA SE SADA TU PRERANO NALAZI.

Taj se izvor zove MAZALICA a tvoja djeca i unučad biti će sigurno ponosna na tebe kad zdenac promijeni ime u JUCIN IZVOR. Spomenike i ploče zahvalnosti podižu oni koji nas nadžive. Budi mi pozdravljen.
Pozdrav rodnome kraju M.T.



Pozdrav Domovini (4) Pozdrav rodnome kraju ili pozdrav Domovini 
Piše Mirko Tot /13.06.2012./

Dragi Branko,
Šumu koju poznajem iz svojeg djetinjstva, gdje sam lovio pastrve, tražio bobice i vrganje i okretao krmenadle na žaru uz hladnu "Žuju", trebala bi prerasti, uz postavljeno novo raspelo, u malo svetište.

U blizini su viđeni penjaći na "Zrcalo" kako se prije uspona na sasvim okomitu stijenu prekriže, što je bio dovoljan razlog da neki članovi HSP dr. A. Starčević iz našeg kraja dođu na "ideju" tu mirnu šumsku tišinu pretvoriti u Trnavečko Međugorje. U mnogim životnim situacijama, sportaši kao i obični ljudi, prije nekog većega iščekivanja spiritualno se prekrste i time se ohrabruju uz nadu da će sve pozitivno završiti. Skakači na skijama, ribići kad ubace mamac u vodu, kada krenemo u vrganje sa željom da ih što više nađemo, kao i ja prije nego krećem autom na dulje putovanje, i u mnogim drugim prilikama. To su geste svakidašnjice a to pretvarati u nešto božanstveno, pomanjkanje je crkvenog senzibiliteta i ne bi smjelo biti politički ni vjerski upotrebljivo.

Na žalost u pozadini svega toga stoji jedna politička stranka i svu tu ceremoniju prave neiskrenom, smiješnom i za crkvu omalovažavajuće. To raspelo sigurno nikome neće smetati a vjernicima se prepušta shvatiti to mjesto svetim ili politički spretnom namještaljkom.

Ako moji skromni prilozi na ovom portalu djeluju politički, od toga se ne ograđujem i iza toga stojim. Od urednika ovisi o objavi ili ne. Pokušavam na svoj način opisati viđenje sadašnjosti, koji ne moraju niti mogu biti uvijek identični sa nazorima i shvaćanjima ostalih mojih sugrađana. Baš i u tome je vrijednost dijaloga, a razmjena različitih mišljenja obogaćuje politički život jedne sredine.

Kada si stavio prigovor uredniku o politizaciji bloga Markuševec, mislim da upravo mjesna organizacija HSP, kao inicijator postavljanja raspela na Mazalici, koristi to u pravom smislu riječi, a urednik sa demokratskim načelima ostavlja prostora svima, ukoliko to ostaje u civiliziranim okvirima.

Nije mi potpuno jasna tvoja primjedba na moju završnicu teksta "pozdrav rodnome kraju"i namećeš mi prijedlog "Pozdrav Domovini". Moj rodni kraj je ujedno i moja Domovina, iako već skoro 50 godina ne učestvujem u dnevnim događajima, svejedno ih budno pratim i ocjenjujem na svoj način. To je isto znak privrženosti mojemu porijeklu, što bi se čak moglo i shvatiti pozitivno.

Svi su pozdravi dobrodošli ako su iskreni i bez političke premise, osim pozdrava koji je blizak stranci koja je ovo sve inscenirala.
Pozdrav rodnome kraju, Mirko Tot/Krefeld



Pozdrav Domovini (3) Osvrt na komentar urednika 
Piše Branko Lukačin /13.06.2012./

Štovani uredniče,
Zdravo,
Hvala na otvorenom odgovoru na moj prilog blogu i opširnom komentaru. Hvala Bogu da postoji i Marija, a i ja ne bježim od pozdrava zdravo, niti od režima u kojem sam odrastao i pohađao školu i crkvu. Želio bih samo ispraviti, da nisam naveo ničije ime, a Mirko piše" pozdrav rodnom kraju", a ne pozdrav Domovini. Mislio sam da ćeš shvatiti da su prvi redovi koje sam napisao bili upućeni uredniku, no ja sam pogriješio jer nisam to naveo.

Shvaćam da je svaki urednik sretan za svaki prilog poslan blogu. I meni je drago da Markusevčani pišu za blog, ali bi postavio jedno pitanje, što ima skup nacionalista (čuli smo to na HTV ) na trgu Bana Jelačića zajedničkog sa markuševečkim tj. podsljemenskim krajem. Mislim da prilozi političke naravi nemaju mjesto na blogu ako se ne odnose na naš kraj. Svi čitatelji bloga imaju internet, pa mogu pročitati što se tradicionalno događa u Kumrovcu 25. svibnja ili što se dogodilo na trgu Bana Jelačića. Nisam našao prilog na blogu da je Bana Jelačića restaurirao i postavio gospodin iz podsljemenskog kraja Željko Šelendić.

Markuševec koliko je meni poznato nije bio nikada podijeljen na nacionalnoj osnovi. U Markuševcu je bilo čak i nekoliko nadimaka, kao četnik, ustaša i partizan. Svi su se družili i pili zajedno kod Pipice, Piskača ili Uže.

Početna stranica bloga, nadam se da je izrađena po volji urednika i na njoj je lijepa slika Markuševca,
a ispod nje piše da portal obrađuje teme vezane za podsljemenska naselja. Ja ili miješam pojmove ili sam otupio u Njemačkoj pa ne znam više hrvatski pravopis, koji sam učio u Markuševečkoj osnovnoj školi. Ako sam nekog uvrijedio, žao mi je i želim se ispričati, a moji prilozi ne trebaju osvanuti na blogu.
Pozdrav uredništvu i svim suradnicima, zdravo i zbogom

P.S.
A što se Mirka tiče, sve pohvale sa moje strane, pa bih mu predložio da otvori stranicu "Podsljemenaši u politici ", pa ako će trebati kakav politički prilog, u podsljemenu ima dosta aktivnih političara.


Pozdrav Domovini (2) 
Komentar gl. urednika

Zdravo Branko!
Oba pozdrava, Pozdrav rodnom kraju kako pozdravlja Mirko i Pozdrav domovini kako pozdravljaš ti, za mene su jednako lijepa i vrijedna mada bi netko iz tvoje prve rečenice mogao protumačiti da nešto sa Mirkovim pozdravom nije u redu. Branko, a što kažeš tek na naš lijepi stari pozdrav Zdravo, Zdravo druže, Zdravo drugarice učiteljice … Koliko je prisnosti i ljepote u njemu bilo dok smo tako pozdravljali naše učiteljice i učitelje. Pa zar i najljepša kršćanska molitva, posvećena bogorodici, ne započinje divnim stihom i pozdravom Zdravo Marijo…

Nadalje pišeš da Mirko iz ovog bloga hoće napraviti političku stranicu objavljivanjem priloga koji nemaju veze sa Markuševcem. Sve što se dešava na političkoj sceni u Europi, Njemačkoj, Hrvatskoj ili Zagrebu itekako ima veze sa Markuševcem. Financijska i još više moralna kriza, srozavanje socijalnih i inih prava, svaljivanje tereta krize na najsiromašnije slojeva našeg društva itekako imaju veze s Markuševčanima.. Možda neki Mirkovi prilozi nisu bili svima po volji, možda su ponešto i odstupali od glavne linije bloga, ali u većini priloga je na profinjen i njemu svojstven način komentirao je aktualne događaje.

Lijepi pozdrav, IR


Pozdrav Domovini (1)
Piše Branko Lukacin /11.06.2012./

  Pozdrav Domovini , ali ne kao sto to pise jedan od nasih suradnika, koji pokusava iz ovog bloga napraviti politicku stranicu i osvrce se u zadnje vrijeme sa prilozima koji nemaju veze sa Markusevcem i nasim krajem.
Pozdrav Domovini i Hvaljen Isus,
Pozdrav svima, koji su u krscanskom duhu dosli na ovo mjestu u sumi podno Medvednice, pokazali da su rodjeni zato da bi ocuvali nasu Svetosimunsku kulturu iako su to za sada samo Raspelo i narodna nosnja .
"Seljacka sloga i vjera u Boga", ja cu to nazvati , na moj nacin kako sam dozivio posvecenje ovog raspela,
gdje su dosli stari i mladi, poznati i nepoznati, lovci, planinari, seljaci i gospoda.

1. svibanj 2012. godine, u sumi iza Markusevecke Trnave. Neka se pamti Mazalica od tog dana kao sveto mjesto, na jednom obicnom raskrscu triju sumskih puteva, na koje je svatko dobrodosao bez obzira na pripadnost i vjeru.

 Hvala, nasem zupniku , organizatorima , donatorima i graditeljima , a vi svi koji ovo procitate dodite i sljedece godine na ovo malo sumsko prostenje , a kad vas put ponese do raskrsca, zaustavite se na tren , okrenite se raspelu i izrecite nekoliko rijeci koje su vas ucili vasi roditelji, bake i djedovi: U ime oca , sina i duha svetoga. Amen
Pozdrav Domovini, Branko Lukacin