Markuševec

nedjelja, 30. studenoga 2014.

Pet novih knjiga profesora Stjepana Horvatić

Poziv izdavačima, tiskarama, medijima i sponzorima

Prof. Stjepan Horvatić moli za pripomoć u pronalaženju sponzora koji bi poduprli tiskanje pet novih osebujnih knjiga koja govore o Medvednici, Zagrebu i našem Podsljemenskom kraju.

Naslovnice

Naše šume

Piše Zvjezdana Šantek /26.02.2017./

Medvednica, pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih izvora pitke vode rapidno mijenja svoj izgled. Čak i ljudi koji nisu često imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke gore uočili su razmjere devastacije šume. Stanovnici svih podsljemenskih naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno povećao broj teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz opustošenih šuma Medvednice i uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod težinom tereta koji ti neumorni dizelski divovi odvoze u nepoznato. Taj teret koji zauvijek odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše oči gledaju, dio svježih mirisa koje vjetar donosi. Ta stabla su bila dio živog svijeta. Sada...sada su mrtva drvna građa i nikada više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i šumarija tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije osjećaje i ne poštujući povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta. Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se prelijepe jele po vrhu medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Kažu, to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose svoj broj.

Njima su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u vizure s kojima smo se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak100 godina. Ali, došlo izgleda takvo vrijeme... pohlepa, profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj, spremi profit u džep, ostavi pustoš iza sebe. Kada više ovdje ne bude drva za izvoz,ići dalje i opet krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.

Čak se i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina obnavljale i na način da je tadašnja šumarija organizirala prijevoz za stanovnike sela koji su htjeli raditi na sadnji šumskih mladica. Uz dnevnicu.

Jelovečka šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do Njivica, šume iznad Markuševca, Markuševačke Trnave i Bidrovca sune prorijeđene,već su neke potpuno posječene. Padine brda su obrijane, ništa nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već posječene dobrano je istočkan crvenim točkama. Dakle, nastavlja se sječa.A sve to u parku prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim izletnicima i rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na pretek. Malo se privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se voćnjaka održava i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti skloništa i hranu u šikarama bliže naseljenim područjima. Nije ni čudo, one više nemaju u šumi mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama Medvednice( po mojem mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to je devastacija) inspekciji Ministarstva okoliša te je rečeno da će se navodno obaviti nadzor nad nekim lokacijama. Možemo se samo nadati da nova uprava HŠ-a neće raditi na isti način kao prethodnici.

Fotografije

1.Ovo je fotografija od prošle zime. Hrastovi, borovnice i erike u zajedništvu (2)

2.Nakon nedavne sječe, ista lokacija

3. Ostali su samo panjevi

4.Pogled na šume...

5.b. Preostala drva koja čekaju transport

6.Do prošle godine hrastovi, sada ova golet.

7.Put od Bačuna prema Njivicama( fotografije Marijan Špiček)

8.Put nakon šumarije...slika dovoljno govori sama za sebe. (2)

9.Područje Bačuna prewma Njivicama, foto Marijan Špiček

10 Bačun (fotografija Marijan Špiček)

Otpad naš svagdašnji

Piše Zvjezdana Šantek /04.05.2016.

Kada bismo zapitali ljude žele li živjeti u urednom ili neurednom okruženju svi bi se složili oko izbora urednog i oku ugodnog okoliša. To je razlog zašto uređujemo vrtove, sadimo drveće, cvijeće održavamo travnjake i orezujemo ukrasno grmlje. Više cvijeća-manje smeća, složit će se svi ljudi stanovali oni u gradu ili selu.

Imali smo prilike čitati nedavno u vijestima kako je u Omišu policija brzo reagirala na pokušaj krađe sakupljene odjeće iz kontejnera za tekstil. Tada su onog Ukrajinca zaglavljenog u metalnom kontejneru morali vaditi van vatrogasci. Siromah se sam zaglavio ne mogavši se vlastitim snagama iskobeljati van. Odmah su stigla ne jedna, ne dvoja, već troja policijska vozila da privedu lopove. Ukrajinci ( otkuda oni u to doba godine tamo uopće?) su se možda ponadali pronaći kakvu topliju robu da se zaštite od bure… ili su se jednostavno napili i skrenuli u kvar? Ne zna se, uglavnom, stradao je jedino kontejner koji je morao biti razrezan hidrauličnim kliještima da bi spasili zaglavljenog. Pokazalo se da se huliganstvo neće tolerirati i da gradsku imovinu treba čuvati.

U našem kvartu svjedoci smo čestog provaljivanja u spremnike stakla, papira i plastike. Niti u ostalim gradskim četvrtima nije drugačije. Kako nakon takvih provala izgleda prostor uz kontejnere, bolje da ne pričamo. Nered i džumbus. U velikom broju slučaja su krivci sakupljači sekundarnih sirovina koji bez ikakvog obzira u pola bijela dana ili noći željeznom polugom podignu poklopac spremnika, pokupe one stvari koje su im zanimljive za prodaju, ostatak ostave rasut onaokolo da ga dalje raznosi vjetar. Najčešće viđeno je provaljivanje u kontejner starog papira a nije im strano niti provaljivanje u kontejnere tekstila ili stakla. Radnici Čistoće počiste nered, uglavnom, no zašto tolerirati uništavanje gradske imovine i razbacivanje uredno sakupljenog i sortiranog otpada koji je namijenjen recikliranju?

Vrijeme je da se netko pozabavi malo tom problematikom. Istina, teško je zamisliti tko bi i kako sprečavao uništavanje gradske imovine ako ne organi reda i zakona. Neka konačno ti prostori uz kontejnere izgledaju uredno.

Da se primijetiti da postoji još jedan problem koji se tiče odlaganja otpada, pogotovo od kada se sakupljanje glomaznog otpada vrši na drugačiji način nego prijašnjih godina. Europska Unija svojim članicama određuje pravila ponašanja i gospodarenja komunalnim otpadom, no poštuju li se pravila? Ako promotrimo malo detaljnije način odlaganja smeća i odvojeno sortiranje otpada primijetit ćemo da se staklo može ubaciti u kontejnere za stakleni otpad jedino kroz rupe na vrhu. To su otvori kroz koje će proći boce i staklenke, dok ostali stakleni otpad većih dimenzija završava redovito uz podnožje spremnika iako je to, kako tamo piše, zabranjeno.

Dakle kamo s takvim staklenim otpadom? Ako pogledamo upute za odlaganje glomaznog otpada za kućanstvo, nije baš potpuno jasno u koju kategoriju spadaju veliki komadi stakla i to zbunjuje ljude, očito. Neke zbunjuje općenito novi način sakupljanja pa se snalaze tako da odvezu otpad u šumu i izbace ga niz neku strminu. Puno je kupaonskih pločica i sanitarija bačeno u šumske potoke. Tako imamo prizore od kojih zastaje dah, no ne od ljepote već od užasa. Stari kauči, plastične kante od boje, nafte i slične „umjetničke instalacije“ leže tako poput nasukanih starih brodica, na vrhu brda ili u šumi.

Ne treba se praviti da nered ne postoji. Kako inače napraviti pomak na bolje?

Pohvalno je to što školska i vrtićka djeca od malih nogu uče kako se pravilno zbrinjava otpad i koliko je važno sačuvati prirodu, biljni i životinjski svijet oko nas. Razmislimo dakle malo bolje o svojem okolišu u kojem živimo, dišemo i kojeg svakodnevno gledamo. Sačuvajmo šume i naše potoke od otpada i nemara, jer oni tek koji kilometar uzvodno od naselja izgledaju kao slika s najljepše razglednice.

Što se događalo ljeta 2015. u Markuševcu

Slikovni pregled i tekstove pripremila Lidija Kralj

Obradio Ivan Ročić /29.09.2015./

Poštovani čitatelji!

Nisam vam se javljala cijelo ljeto. Bilo je puno događanja u Markuševcu.
Šaljem fotografije s nekoliko događaja, tako da ostanu trajno zabilježeni na stranicama bloga.
/Lidija Kralj/

Poplave

Počela bih sa poplavama koje su kod nas uobičajene za vrijeme jačih kiša.
Napomena: Slike možete povećati klikom na njih.

Biciklijada

Zatim, biciklijada kroz Markuševec

Prigorski dan

Prigorski dan u Lisinskom

40 godina NK Prigorja

Fešta povodom 40 godina NK Prigorja.
Zabava na školskom igralištu u Markuševcu i legenda Pele

Posveta crkve u Markuševcu

Zatim slijedi veliko okupljanje u narodnim nošnjama za vrijeme sv. Mise povodom POSVETILA CRKVE SV. ŠIMUNA I JUDE TADEJA. Bilo je veličanstveno. okupilo nas se oko 150 u narodnom. Napravili smo i zajedničku fotografiju. Nadam se da ćemo na godinu biti u još većem broju, jer smo dobili informacije da je mnogo njih dalo izraditi novu narodnu nošnju.

Asfaltiranje igrališta

Popravljalo se i nanovo asfaltiralo školsko igralište u Markuševcu. A mijenjale su se i ploče na krovu škole

Tambura fest

Svi smo se najviše veselili velikoj fešti TAMBURA FESTA. Nadmašili su prošlu godinu. Bilo je mnogo izvođača.
Fešta je trajala dugo u noć. Bio je tu i gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić.

Anđelska nedjelja

Zatim, došlo je i proštenje u sv. Šimunu, Anđelska.
U narodnoj nošnji bilo nas je nešto manje. Ove godine tu je još i Šimunje 28.10. te možemo popraviti prosjek. Nadamo se da budemo imali lijepo vrijeme.